04/01/2026
🔻🔻🔻🔻
Mislio sam, mati, da će Bog dati.
Da se svaka pružena ruka jednom vrati stiskom,
da će svaka iskrena riječ pronaći put nazad,
da se dobro – onako kako su nas učili – uvijek dobrim vrati.
Tako si me učila.
Da ne mjerim ljude po koristi, nego po srcu.
Da ne uzvraćam zlom, čak ni kad me boli.
Da budem čovjek, i onda kad je najteže biti čovjek.
Mislio sam, mati, da će Bog dati.
Da će svaka suza biti izbrojana.
Da će svaka neprospavana noć imati smisao.
Da se dobro, baš onako kako si me učila, uvijek – ali baš uvijek – dobrim vrati.
I bio sam, mati.
Bio sam oslonac kad su padali, vjetar u leđa kad su stajali na mjestu,riječ utjehe kad su gubili nadu.
Učila su me da ćutim,da Bog sve vidi.
Ali ima dana kad je tišina preteška,kad molitva zapne u grlu,a vjera se pretvori u umor.
Davao sam, ne pitajući hoće li se ikad vratiti.
Vjerovao sam – jer si me tako naučila – da Bog sve vidi.
Ali godine prolaze mati,a dobro se ne vraća uvijek kako smo mislili.
Neki su zaboravili kad su ojačali.
Neki su se okrenuli kad im više nisam trebao.
Neki su moju dobrotu zamijenili šutnjom,
a iskrenost – lažima.
I tada se čovjek zapita:
je li pogriješio što je bio dobar?
Je li trebao biti tvrđi, hladniji, sebičniji?
Ili je samo živio u svijetu koji više ne zna prepoznati čisto srce?
Ali onda se sjetim tvojih riječi, mati.
Da dobro nije trgovina.
Da se ne daje zbog aplauza,nego zbog obraza.
Da Bog ne vraća uvijek kroz ljude,
nego kroz mir u duši, kroz obraz čist pred ogledalom.
Najteže boli, mati,kad te ne slomi neprijatelj,
nego oni kojima si vjerovao.
Kad te ne izda stranac,nego onaj kome si srce otvorio bez ključa.
Ali ipak…
još uvijek nosim tvoje riječi u sebi, mati.
Kao teret, ali i kao jedinu snagu.
Da čovjek može izgubiti sve,ali ako izgubi dobrotu – izgubio je sebe.
Zato i dalje šutim,i dalje nosim,i dalje vjerujem, iako me boli.
Možda se dobro ne vraća onima od kojih smo očekivali.
Možda se vrati tiho, kroz snagu da izdržim,
kroz to što nisam postao isti kao oni koji su me povrijedili.
Možda se vrati kasno – ali pravedno.
I zato još vjerujem, mati.
Ne kao nekad, naivno,nego zrelo i tiho.
Vjerujem da dobro nikad nije uzalud,
čak ni kad boli.
Jer čovjek koji ostane dobar u lošem svijetu
nije poražen.
On je – pobijedio.
