21/07/2025
U našoj kotlini mnogi se sjećaju povezanosti između dolaska nevremena i crkvenog zvona.
Tamni oblaci obično nadolaze iz pravca Novoga Šehera ili od Žepča. Nebo se spušta, zrak zadrhti, a u tišini prije nevremena, zazvone crkvena zvona.
Tako je godinama činio naš velečasni Matija. Kad bi vidio kako se približava crna oblačna masa, (osobito shelf cloud koji se kao zavjesa spušta na dolinu) pustio bi zvuk zvona da ispuni zrak.
Nije to bio znak panike. Bio je to poziv na molitvu. Poziv na sabranost. Znak da Bog bdije i kad nebo prijeti.
Taj običaj ima korijene duboko u europskoj kršćanskoj tradiciji. U prošlim stoljećima vjerovalo se da zvuk posvećenih zvona može zaustaviti gromove, otjerati zle sile, pa čak i “razbiti oblake”.
Istina je da zvonjava crkvenih zvona nema dokazani fizički utjecaj na sprječavanje nevremena, ali ne treba zaboraviti da su ljudi kroz povijest koristili ono što su imali, zvuk, molitvu, okupljanje zajednice. Zvuk snažnog zvona stvara vibracije koje se šire zrakom, no njihova energija nije ni približno dovoljna da utječe na strukturu oblaka ili razvoj oluje, osobito ne na pojave kao što su shelf cloudovi, superćelije ili tuča.
Zanimljivo je da su neka stara vjerovanja imala i praktičnu ulogu, zvono je, recimo, okupljalo ljude, upozoravalo na opasnost i možda im davalo osjećaj kontrole nad nečim što nisu razumjeli. Danas imamo znanost, meteorološke modele, radare i satelite, ali i dalje je korisno razumjeti zašto su neka vjerovanja nastala i zašto su opstala.