27/05/2026
Moj stav
Granica koja se ne sme preći
„Samo sam radio svoj posao.“
Možda je to najstrašnija rečenica modernog društva.
Izgovarana je tiho, službeno, bez emocije. Kao potvrda uredno popunjenog formulara. Kao da između pendreka i savesti postoji administrativni zid.
A ne postoji.
Jer nijedna uniforma ne briše čoveka ispod nje.
I upravo tu počinje pitanje koje danas lebdi nad Srbijom: gde je granica? Kada policajac prestaje da bude čuvar reda, a postaje produžena ruka sile? I još važnije — šta se događa u glavi čoveka koji bez unutrašnjeg otpora podigne pendrek na studenta, devojku, ženu?
Carl Jung je govorio da svaki čovek nosi svoju „Senu“ — tamni deo ličnosti sastavljen od agresije, straha, potisnutog besa i potrebe za dominacijom. Civilizacija ne uništava tu Senku. Ona je samo drži pod kontrolom.
Problem nastaje kada sistem toj Senci da dozvolu.
Uniforma tada nekima postane više od odeće. Postane oslobađanje. Nestaje lična odgovornost, a pojavljuje se opasna misao: „Ja ne odlučujem. Ja izvršavam.“
dr Svetlana Cvijanović
Opširnije na: https://bezcenzure.rs/moj-stav/granica-koja-se-ne-sme-preci
Foto: Beta/AP Photo/Armin Durgut