01/12/2025
Prije nepune tri godine sjedila sam na poslu koji je trebao biti moj „posao iz snova“.
Sigurno radno mjesto, jasna očekivanja, ugovor na neodređeno, pomaganje, prevencija. Sve po mojim željama iz djetinjstva. Mislila sam da će to biti to - sigurica do penzije.
A ipak - jedna misao mi nije dala mira… svaki dan sam se na putu s posla pitala: „Je li stvarno to “to”?“
Nisam bila nesretna… ali sam osjećala prazninu, nedostatak iskre.
Kao da živim tuđi život, prema tuđem receptu.
Sjećam se trena kada sam vidjela oglas za bolji posao. Oglas koji je bio nešto malo bolji od onoga što sam tada imala.
I sjećam se te misli kao da je to bilo jučer:
„Smijem li se ja uopće prijaviti?“
„Tražim li ja previše?“
„Što će ljudi reći? Kako već mijenjam posao? Zašto riskirati?“
Ubrzo sam nazvala tatu, kao “glas razuma” i pitala:
„Tata, je li u redu da se prijavim?“
Ne da dam otkaz - nego je li u redu poželjeti više.
Tad sam shvatila koliko često tražimo dopuštenje da izaberemo sebe.
Prijavila sam se. Dobila posao.
A godinu dana kasnije — dala sam opet otkaz.
Ovog p**a za sebe, za svoju viziju, za život koji želim. Opet sam izabrala sebe.
Da, bilo je brdo strahova, briga.
Da, bilo je milijun onih „a šta ako“.
Ali sam iz toga naučila:
✨ Najviše žalimo ono što nismo pokušali.
✨ Strah znači da ti je stalo i da si nadomak rasta.
✨ Podrška mijenja sve.
✨ Ako osjetiš iskru - poslušaj je.
Danas radim sa ženama koje stoje na tom mostu - između starog i novog. Na prekretnici između biranja sigurnosti, ostajanja u staroj verziji sebe i zakoračivanja u vlastitu evoluciju.
Ako si sada tamo gdje sam ja bila —
ako znaš da želiš više,
a strah te ukoči, paralizira, možda i frustrira…
Probaj.
Pojavi se za sebe.
Javi se.
Ne moraš sama.
Ako si spremna napraviti korak u nepoznato, javi mi se.
Ne moraš dalje sama ❤️