Naš kutak

26/11/2025

26/11/2025

08/11/2025

Svakog dana zapamti pravilo broj jedan: Ne popravljaj nepopravljivo! Ono što je otišlo – otišlo je. Za neke stvari jednostavno treba zatvoriti vrata. Jer davajući novu priliku pokazuješ da ne razumiješ život. Ni sebe. Priča kada je jednom završena onda je završena. Sve ostalo su igrice. Uznemiravanja. Ne možeš započeti čitati novo poglavlje života ako si stalno na nekom starom. Nije problem novu stranicu okrenuti. Najgore što danas možeš napraviti je sažalijevati sebe. Ne čini to sebi! Obriši suze. Otvori ruke. I kreni naprijed. Ne gubi energiju na stvari koje ne možeš kontrolirati. Vrijeme, okolnosti i drugi ljudi nisu tvoj izazov. Tvoj izazov je da ti danas budeš bolji. Da naučiš uživati u životu kojeg imaš. I shvatiš da ti može biti lijepo s malo stvari. Možda ćeš usput danas dobiti i izgubiti mnoge stvari. samo se potrudi da mir ne izgubiš. Za sve ostalo ćeš lako.

08/11/2025

Ima jedna mala, a velika greška u svakom čovjeku. Ne zna cijeniti dobre ljude pokraj sebe. Čista srca. Kao da je slijep na sve one male znakove pažnje, ljubavi, poštovanja. Bogatstvo koje svakog dana prima. A okrenut nekima tamo daleko o kojima ništa ne zna. Zapravo zna samo ono što oni hoće da zna. A to je neka idilična slika o njima. Slika da su sjajni. Posebni. Nenadmašni. Što je zapravo samo farsa. I jedna velika laž.

Jedno je sigurno. Kad ne znaš cijeniti dobre ljude koje imaš dok su tu, shvatiš što si izgubio kad odu. Ali onda bude kasno. Zar je tako teško reći hvala? Stisnuti ruku? Kazati jednu lijepu malu riječ. Nemoj lomiti ljude svojih hladnim srcem. Pripitomi srce. Pripitomi sebe. I čuvaj ljude. Kao oči u glavi. I navikni dušu na malo nježnosti. Blizine. Suosjećanja. Da netko zna da si i ti čovjek. Jer to možeš biti. I samo ti malo treba.

28/10/2025

Pisala mu je…
Slala poruke..
Samo sa jednim pitanjem “kako si”..
Molila da ne prekida tu zadnju nit između njih zarad svih onih godina..
Godilo mu je..
Voljela ga je.. Iskreno...Čisto..
Bez ikakvog računanja, traženja nečega zauzvrat, samo te poslednje niti..
Ni sam ne zna kako, ali nit se prekinula..
Previše njegovog ćutanja, neodgovornih poruka,propuštenih čestitki u ponoć, za rođendan..
Nestala je…
Godinama kasnije sve češće se pitao gdje li je?
Smije li se kao nekada, je li usamljena?
Tužna ili sretna kraj nekoga?
Ume li taj netko da je nasmije?
Pamti li nadimke, zagrljaje?..
Koliko p**a je kretao da pozove njen broj,
i u zadnjem trenutku odustajao..
Šta ako ne odgovori?..
Onako, kao što je on nekada činio..".

28/10/2025

28/10/2025

🩷🩷

26/10/2025

Ne, sine moj... Ne duguješ mi ništa.

Kad te život jednom povede daleko od mene, želim da odeš lako — bez okova, bez grižnje savjesti, bez misli da mi nešto moraš vratiti. Dala sam ti život, da. Ali ne zato što sam morala, već zato što sam to izabrala. Od trenutka kad sam saznala da postojiš, odlučila sam da te volim svim što jesam.

Hranila sam te, pazila, nosila kroz neprospavane noći i beskrajne dane. Mnogi to zovu "žrtvom", ali za mene je to bio dar. Najveći dar koji mi je život ikad dao.

Kad odrasteš i kreneš svojim putem, budi sretan. Ne osvrći se zbog krivnje. Ne boj se da me ostaviš, ne misli da moraš vratiti vrijeme ili moje neprospavane noći. Sve što sam učinila za tebe — učinila sam svim srcem. I opet bih, tisuću p**a.

Sve što želim je da budeš slobodan. Da živiš punim plućima, da voliš kako ti srce kaže, da trčiš prema svojim snovima bez okova. A kad me se sjetiš, neka to bude s nježnošću, a ne s teretom.

Ako me jednog dana vidiš kako starim, znaj — takav je život. Ja sam svoj već proživjela. Sad je red na tebi.

Biti roditelj nije ugovor, nije dug. To je ljubav bez kraja. Ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.