15/10/2021
Svetac (Sveti Andrija)
Svetac je službeno ime pučinskog otoka u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana, zapadno od otoka Visa. Drugo ime otoka je Sveti Andrija, (ali isto ime nosi i pučinski otočić i svjetionik ispred Dubrovnika).
Otok Svetac ima oblik klisurastog grebena u smjeru sjeveroistok-jugozapad, pa su mu obale većinom visoke i strme. Najviši vrh otoka je Kosa, 316 m. Sjeverozapadna je obala svojstvena po strmim kamenim zidovima, što je u svezi s vrlo snažnim morskim strujama pomorja tog dijela otoka.
Sjeverozapadna je obala svojstvena po strmim kamenim zidovima, što je u svezi s vrlo snažnim morskim strujama pomorja tog dijela otoka.[5]
Podneblje Svetca je zimi izrazito najtoplija na Jadranu i u cijeloj Hrvatskoj tj. južnomediteranskog tipa klimazone Oleo-Ceratonion, pa je to jedino mjesto u Hrvatskoj stalno bez mraza: minimum = 0°C. Ranija višegodišnja mjerenja iz 20. stoljeća tu pokazuju kod nas najviši godišnji prosjek čak 17,4°C (poput Malte, Krete i slično), dok ini otoci i obalni gradovi u Dalmaciji uglavnom imaju niže god. prosjeke izpod 17°C: npr. Split 16,2°C, Palagruža 16,3°C, Sušac 16,5°C...
Svetac ima 5 sušnih mjeseci bez ljetne kiše od svibnja do rujna, a godišnji prosjek oborina je oko 500 mm uglavnom zimi. Najveći dio tog otoka prekriva sredozemna tvrdolisna makija mirte, trišlje i divlje masline, s malo viših šuma hrasta crnike samo na svježijoj sjevernoj strmini, koja tu jedina naliči na biljni pokrov dalmatinske obale. Od nasada su uz južno naselje oko Slatine najvažniji rogači te stari vinogradi na južnoj padini.
Otok je bio naseljen još u pretpovijesti, prema nekima kod Povlova buka), gdje je jedino izgrađeno pristanište, u maloj uvalici Povlov buk na jugozapadnoj strani otoka gdje je i sadašnje naselje.
Za sad su jedini prepovijesni nalazi iz pećine Tovarski bod. Učitelj J. Marinković iz Komiže 1886. kopao je u pećini i po karakteru opisane keramike nalazi potječu iz pretpovijesti, perioda, a po njegovom mišljenju iz brončanog doba.
Pretpostavlja se da je otok bio naseljen još u neolitu i u grčko doba, da su ljudi stanovali na njemu i u starogrčkom dobu, a nalazi osebujnih starovjekovnih sidara svjedoče o naseljenosti u starorimskom vremenu.
Na otok su došli benediktinci koji su ovdje imali svoj samostan, a na otoku su boravili do kraja 15. ili početka 16. stoljeća. Od benediktinskog samostana danas je ostala samo crkva sv. Andrije.
Foto: KV
