
20/05/2025
Zamisli ovo: vinčeko, taman malo hladnije od sobne temperature, nalije se do pol u gemištarku — da ne preteramo odmah, zna se red. Iz frižidera nastupa staklena mineralka, ona ledena, zločesta, kaj puca ko petarda kad ju otpreš.
Ide magija— naliješ mineralnu preko vina, a ona se zapjeni ko da zna da bu posle talambas. Nalije se do vrha, uzmeš čašu u ruku ko svetinju, nasloniš ju na labrnju i cugneš... i ne stati! Dudaš dok ti se mozak ne razleti, a oči ti zasuze — ne znaš jel’ od sreće, gemišta il’ od žeđi.
To je to, prijatelju. Gemišt kak Bog zapoveda.