16/08/2025
Sve radiš dobro. Na dobrom si putu, ali kao da nije to to. Jer kao da znaš da si stvoren za više.
Kao da si zalutao na ispravnom putu, ne smjeraš zlu, ne smjeraš svijetu, preduboko je Bog utisnuo svoje prste u glinu koja te sačinjava, ali kao da to Božje remekdjelo puca na površini, kao da ne sja kao prije.
Kao da je sve neka rutina u traženju onoga Beskrajnoga. I moliš, ali kao da moliš iz navike. I dobar si, ali kao da si dobar iz navike. I nemaš previše oluja na površini, kao da se smeće samo sleglo na dnu, ali je tu i dalje.
I kao da je sve borba. Kao da je sve silovito guranje naprijed.
I kao da nije kao prije.
Kao da je nestao žar i radost i smisao onoga što radiš.
I kao da ne možeš Bogu reći ne i kao da okretanje unatrag nije opcija, ali kao da mu ne možeš reći ni da. Kao da Ga previše voliš da mu kažeš ne, a ne voliš Ga dovoljno da mu kažeš da. I kao da ti to stvara frustraciju.
Kao da si u voljenju Boga u onome što je Njegovo zaboravio koga voliš. Kao da si zaboravio tko je u temelju toga svega.
Znaj da je ovo gdje si dobro, ali stvoren si za više od dobroga. Stvoren si za bolje. Stvoren si da se vratiš na svoj izvor na kojem ćeš se napojiti.
Stvoren si da se boriš i da ne odustaješ. Stvoren si da ne pristaješ na bljutavost, već da goriš, unatoč tome što si bljutav iznutra. Traži Ga iako je teško. Traži Ga iako si sagriješio. Traži ga unatoč ranama koje si stekao. Kreni iz početka i odluči Ga voljeti.
Sjeti se koga si zavolio. Sjeti se zbog čega ovo radiš. I vrati se.
