08/01/2026
Nekako je ispalo da je ova 2025. bila poprilično luda godina. Kako je završila Nova, tako sam odletio za Tajland, na kojem sam proveo dva mjeseca. Prošao ga motorima, autostopom i autobusima – od krajnjeg sjevera pa sve do juga, pa onda na istok, preko otoka, natrag do Bangkoka, i avionom preko Kambodže za Vijetnam 🤠
Nisam stigao posjetiti Kambodžu jer je nekad manje – više. Želio sam uživati u sporom putovanju, a ne samo označavati lokacije na mapi – iako, označio sam ih poprilično puno! 📍
Vijetnam me uvukao u svoju magičnu izmaglicu krajnjeg jugoistočnog dijela Azije. Mjesec dana nove zemlje, ali ovaj put od juga do sjevera – autostopom, autobusima i motorima – no sve je bilo poprilično drugačije.
Manje turista i više autentičnosti, najveće spilje na svijetu i najluđi pejzaži koje sam do sada snimao dronom! Istina, prošao sam desetak otoka manje nego na Tajlandu, ali vrijedilo je svakog kilometra prijeđenog vijugavim cestama među rižinim poljima i brežuljcima na granici s Laosom i Kinom. 🏍️
Onda me nešto povuklo. Ubacilo u odijelo i najednom sam se našao kao k*m svom najboljem prijatelju na momačkoj zabavi u Budimpešti. Plešemo u kombiju koji smo nas desetak iznajmili, kao da smo opet u srednjoj školi školi kao da smo u ludom Hollywoodskom filmu! Kompletna ludnica i izmaglica u glavi...
Onda su zaplesali njih dvoje, ja sam održao k*mski govor i svi smo se nekoliko dana kasnije bacili iz aviona s padobranom! Vau. Probajte 😁
To sam već dugo planirao, ali se nikako nije dogodio taj trenutak – sve do trena kada je instruktor otvorio vrata, a ispod mene nije bila cesta, već pet tisuća metara bezdana. Khm. Sad ili nikad!
Uz sve to proslavio sam svoj trideset i treći rođendan i postao “Isus”. Izgubio se na Majorci, pa se teleportirao u šumu gdje sam s najluđom ekipom organizirao desetu godinu najpiratskijeg festivala u Hrvatskoj, ali i šire – Trk u Šumu festival!!!!! 🏴☠️
Mjesec dana života u šumi. Šator i divljaštvo. Hrpa posla. I velika nagrada. A ponajviše u srcu 💚
Stopiranje na Ozoru pa ponovno Majorka i dva mjeseca života u kombiju. Neki ludi život – jedrilice, kombiji, ples i kanjoni. Majorka je zakon. Idite na Majorku. I kombi-život je fora, a fora je ponekad i vratiti se kući 🤫
Ispalo je da sam konačno dobio te vražje poticaje i službeno otvorio svoj obrt – online, iz kombija. Stavio sam pečat na svoju mladost i kupio 12. avionsku kartu u ovoj godini (od ukupno 22), a na karti je pisalo – Kolumbija.
Moja prva južnoamerička zemlja, ali definitivno ne i posljednja.
Nakon nekoliko presjedanja i odgođenih letova stojim na tlu kompletno suprotnom onome u Vijetnamu. Nek ide život. I nek ide cesta. Jer išla je preko pustinja, džungli, rijeka, slapova, najvećih gradova i još većih favela, sve do izgubljenih gradova Indijanaca i Karipskog mora koje me ovaj put povuklo u šarene haljine i plesove do jutra. Salsa, bachata i ritam cumbije. Živjela Kolumbija. 💃
I živio ja, koji sam ostavio po ne znam koji dron u Karipskom moru,… 😭
Mjesec i pol dana nakon, prizvao me Berlin, nekoliko partija do ranog popodneva, ludi klubovi i hladne ceste. Kontrasti u kulturi, arhitekturi i na termometru, a bogami i u mojim džepovima. Doduše, ni Kolumbija nije bila jeftina u usporedbi s Vijetnamom. 🥶
Plus, minus pa proli – kad se sve povuče, jedna dobra godina. Zaokružena jednom od najapsurdnijih situacija u mom životu: dva dana prije Nove godine, kada sam trebao letjeti iz Berlina za Trst i kada sam napokon planirao stići doma i krenuti raditi za obrt koji sam otvorio u kombiju Projects 360 M2 (čitaj: slaviti Novu), pokupila me policija iz sjedala aviona i izbacila na cestu hladnoga grada. Zašto i kako? Khm. 👮✈️
Šest policajaca, pilot, dvije stjuardese i ja. Nisam mogao ništa – bili su u većini, a put je očito želio još jednu avanturu prije 2026...
Tako smo se Nathaly i ja provozali preko cijele Europe u BlaBlaCarovima i FlixBusovima kako bismo 24 sata kasnije napokon stigli u Rijeku! 🩵
Jedna luda godina, koju definitivno nisam planirao takvom kad je počela. Više od devet mjeseci izbivanja iz doma 🗺️⛺️
Živjeli! 🍻🥳💫
