Glas moje Duše

Glas moje Duše Želja moje Duše je da pišem o Ljubavi i širim Ljubav. I tako je, prema želji Duše, nastala ova stranica. Zagrljaj, Anita Bereš 💕

A Ljubav je dodala:
Budimo ono po što je naša Duša došla, budimo čista Ljubav.

GLAS STRAHA ILI GLAS SRCA… Ponekad je najveća buka upravo ona koju nitko drugi ne čuje.Ona koja se događa duboko u nama…...
11/08/2026

GLAS STRAHA ILI GLAS SRCA…

Ponekad je najveća buka upravo ona koju nitko drugi ne čuje.

Ona koja se događa duboko u nama…

Glas sumnje koji govori:
„Nisi dovoljno dobra.“
„Nećeš uspjeti.“
„Prekasno je.“
„Što ako opet zaboli?“

To su često glasovi naših strahova, starih rana i iskustava koja još uvijek nose svoj trag.

I možda ih ne možemo uvijek utišati.
Ali možemo naučiti ne vjerovati svakom glasu koji se u nama pojavi.

Jer postoji i jedan drugi glas.

Tiši.
Nježniji.
Onaj koji ne prisiljava, ne plaši i ne požuruje.

Glas srca.

Onaj koji tiho kaže:
„Možeš ponovno pokušati.“
„Nije kasno.“
"Dovoljna si."
„Ne moraš više živjeti prema onome što ti se dogodilo.“
„Idi. Ja vjerujem u tebe.“

Glas straha traži da ostaneš tamo gdje ti je poznato.

Glas srca nježno te poziva da napraviš još jedan korak.

Jer prava vjera nije u tome da nikada ne osjetimo strah, nego da i onda kada ne vidimo cijeli put, vjerujemo Bogu dovoljno da napravimo sljedeći korak.

Ne moraš utišati sve glasove u sebi.

Samo zastani…

I osjeti...
Koji glas danas biraš slušati?

Jer život ne oblikuju svi glasovi koje čujemo.
Oblikuje ga onaj kojemu odlučimo dati svoju vjeru, svoje korake i svoje srce.

Jer baš tamo, iza svega što te plaši,
čeka ona verzija tebe koja je cijelo vrijeme znala da možeš.

Samo je čekala da je ponovno čuješ.

Zagrljaj, Anita 💕

Tijelo progovori onda kada duša više ne može šutjeti.Umor koji ne prolazi. Bol koja se vraća. Težina koju ne možeš objas...
09/08/2026

Tijelo progovori onda kada duša više ne može šutjeti.

Umor koji ne prolazi.
Bol koja se vraća.
Težina koju ne možeš objasniti.
Kao da te nešto iznutra poziva da zastaneš.

Tvoje tijelo nije protiv tebe. Ono te cijelo vrijeme pokušava zaštititi i pokazati što to predugo nosiš u sebi.

Stres i životne rane ne nestaju samo zato što ih potisnemo. One ostavljaju trag - ne zato da nas kazne, nego da nas nježno pozovu prema iscjeljenju.

Kada počnemo slušati poruke svog tijela, umjesto da se borimo protiv njih, otvaramo prostor za nešto novo.

Za razumijevanje.
Za otpuštanje.
Za mir.

Jer istinsko iscjeljenje ne počinje onda kada bol nestane.

Počinje onda kada prestanemo bježati od sebe, kada se ponovo povežemo s Bogom i s ljubavlju zagrlimo sve ono što nas je toliko dugo boljelo.

Tvoje tijelo ne traži savršenstvo. Ono samo čezne da bude saslušano.

Zagrljaj, Anita 💕

POLJUBAC U ČELO JE POPUT BLAGOSLOVA… Postoje poljupci koji nešto traže.A postoje oni koji samo – daju.Poljubac u čelo je...
08/08/2026

POLJUBAC U ČELO JE POPUT BLAGOSLOVA…

Postoje poljupci koji nešto traže.
A postoje oni koji samo – daju.

Poljubac u čelo jedan je od njih.

To je možda najnježniji oblik ljubavi.
Ne traži ništa zauzvrat.
Ne postavlja uvjete.
Ne želi posjedovati.

Samo kaže:
Tu sam.
Volim te.
Siguran/na si.
Ne moraš sada biti jak/a.

Poljubac u čelo je onaj kojim poželimo laku noć i lijepe snove.
Onaj kojim kažemo „sve će biti dobro“ onda kada nemamo riječi kojima bismo to mogli obećati.

To je nježnost koja se ne objašnjava.
Ona se samo osjeti.

Ponekad dođe i u trenutku rastanka.
Kao tihi blagoslov koji ostaje na čelu kada voljena osoba nije kraj nas.

Kao da ljubav kaže:
Idi…
I neka te moje dobro prati tamo gdje ja ne mogu.

I možda upravo zato poljubac u čelo toliko duboko dodiruje čovjeka.

Jer čelo nosi naše misli, naše brige, naše strahove…sve ono što često skrivamo od drugih.

I kada nas netko poljubi baš tamo, kao da na trenutak nježno dotakne i sve ono što nosimo u sebi.

Kao da ti kaže:
„Vidim tvoju krhkost.
I ne volim te manje zbog nje.“

I možda je to jedan od najljepših oblika ljubavi.

Voljeti nekoga ne samo kada je snažan, nasmijan i siguran u sebe, nego i onda kada je umoran, ranjen, izgubljen i tih.

Jer prava ljubav ne traži da budemo savršeni da bismo bili voljeni.

Ona nas ponekad samo privije uz sebe,
poljubi u čelo i ostane.

Bez velikih riječi.

Kao blagoslov.
Kao molitva.

Kao tiho svjedočanstvo:
„Volim te.
I kada ne znaš kako dalje.
I kada si slab/a.
I kada ti se duša umori.
Volim te – bez uvjeta.“

I možda je upravo zato poljubac u čelo jedan od najtiših, a najdubljih jezika ljubavi.

Jer neke ljubavi ne trebaju objašnjenje.

One samo dotaknu čelo…
I kažu sve.

Zagrljaj, Anita 💕

Nekada se čini da ne nosimo prošlost.Ona nosi nas.Kao tihi kamen skriven ispod srca, prati svaki naš korak, svaku odluku...
06/08/2026

Nekada se čini da ne nosimo prošlost.

Ona nosi nas.

Kao tihi kamen skriven ispod srca, prati svaki naš korak, svaku odluku, svaki pokušaj da ponovno vjerujemo, volimo i živimo.

A istina je...

Nisi pozvan živjeti zauvijek u jučer.

Ne zato što jučer nije boljelo.
Ne zato što se nije dogodila nepravda.
Ne zato što su rane bile male.

Nego zato što Bog nije stvorio tvoje srce da bude grob uspomena, nego vrt u kojem ponovno može procvjetati nada.

Znam...
Postoje sjećanja koja zabole čim ih dotakneš.
Postoje riječi koje još uvijek odzvanjaju u tišini.
Postoje oproštaji koji nikada nisu izgovoreni.

Ali jednoga dana duša se umori od nošenja tereta koji više ne može promijeniti.

I tada, gotovo nečujno, Bog šapne:
"Dijete moje... možeš pustiti. Ne zato što nije bilo važno, nego zato što si ti važnije od svoje boli."

Pomiriti se s prošlošću ne znači reći da je bila dobra.
To znači prestati vjerovati da tvoj život mora zauvijek ostati vezan uz ono što je bilo.

Jer osoba koja je tada plakala više nije ista osoba koja ovo sada čita.

U tebi danas živi više mudrosti.
Više suosjećanja.
Više snage.

I još uvijek živi ona iskra koju nijedna oluja nije uspjela ugasiti.

Možda je upravo zato došlo vrijeme da spustiš teret.
Da zahvališ onome što te naučilo.
Da blagosloviš ono što ne razumiješ.

I da kreneš dalje...ne zato što si zaboravio/la, nego zato što si konačno izabrao/la život.

Neka danas tvoje srce učini ono što je odavno željelo.

Neka otpusti.

A Bog će ispuniti ono mjesto koje je toliko dugo bilo ispunjeno tugom - svojim mirom.

Ako osjećaš da je vrijeme da tvoje srce prodiše, napiši u komentaru samo jednu riječ: AMEN.

"Evo, činim sve novo." - Otkrivenje 21,5

Zagrljaj, Anita 💕

Ponekad se novi život ne rađa kada nešto novo stekneš ili kada dobiješ nešto više.Nego kada napokon skupiš hrabrosti otp...
04/08/2026

Ponekad se novi život ne rađa kada nešto novo stekneš ili kada dobiješ nešto više.

Nego kada napokon skupiš hrabrosti otpustiti ono što te već dugo umara.
Ono što više ne pripada tvojoj duši.

Ljude koje si predugo zadržavala iz straha da ćeš ostati sama, a oni zapravo nikada nisu bili dio tvoga mira.
Očekivanja koja su te vezivala.
Riječi koje su te godinama uvjeravale da nisi dovoljno dobra i vrijedna ljubavi.
Rane koje si skrivala iza osmijeha.
Terete koje nikada nisi ni trebala nositi.

Jer...ne moraš nositi sve.
Ni svaku uspomenu.
Ni svaki teret.
Ni svaki odnos koji te iscrpljuje.
Ni svaku riječ koja te ranila.

Jer...sve dok su ti ruke pune prošlosti, ne možeš primiti ono novo što ti Bog priprema.

A kada otpustiš, tada da se u tvom srcu otvara prostor.
Prostor u kojem ponovno možeš disati. U kojem više ne moraš dokazivati svoju vrijednost. U kojem je dovoljno biti ono što jesi.

I tada ćeš, jednoga dana, bez gorčine znati reći: "Dosta je!"

Ne iz ljutnje.
Nego iz ljubavi prema sebi.
Iz želje da sačuvaš mir koji ti je Bog darovao.

A Bog će ti, u svojoj nježnosti, poslati u život one koji ne traže da budeš netko drugi. Pojaviti će se onaj koji ne popravlja tvoje rane, nego ih svojim prisustvom grli. S kojim je i šutnja sigurno mjesto.

I tada će ti biti jasno da tvoje srce više ne treba nositi ono što nije bilo stvoreno da nosi, već je samo služilo da te nauči.

I zato...
Udahni.
Izdahni.

I ne zaboravi...Bog i danas stvara novu priliku za tvoj povratak sebi.

Zato danas ne moli da ti život bude lakši.
Već da ti srce bude slobodnije.
Da oprostiš za ono što još boli.
Da pustiš ono što te umara.
Da prestaneš tražiti ljubav tamo gdje je nikada nije ni bilo.
I da imaš hrabrosti otići od svega što ti oduzima mir.

I zato, svim srcem ti želim...
Da ti Bog na tvoj put pošalje dušu koja će znati čuvati tišinu tvojih rana.

Nekoga tko neće tražiti da budeš još jača, nego će te prihvatiti upravo ovakvu – krhku, nježnu, umornu i željnu Njegova mira.

I ako to znači da neko vrijeme trebaš hodati sama, neka te nikada ne napusti osjećaj da On hoda uz tebe.

Jer kada je On s tobom, nisi sama.

I tada ćeš shvatiti...

Bolji dani ne dolaze zato što nestanu sve oluje.
Oni dolaze onda kada u srcu ponovno zasja nada.
Kada duša ponovno nauči disati.
Kada povjeruješ da te On nije doveo dovde da bi te ostavio.
Jer On zna tvoj put.

Zato danas otpusti.
Ne zato što više ne voliš.
Nego zato što želiš živjeti.
I što vjeruješ da svaki korak kojim se vraćaš sebi, zapravo je korak kojim se vraćaš Njemu.

Zagrljaj, Anita 💕

Preživjela sam ono za što sam bila uvjerena da će me slomiti.Bog me proveo kroz dane za koje nisam vjerovala da ih mogu ...
02/08/2026

Preživjela sam ono za što sam bila uvjerena da će me slomiti.

Bog me proveo kroz dane za koje nisam vjerovala da ih mogu izdržati.
Omekšao je moje srce da oprostim ono za što sam mislila da nikada neću moći oprostiti.
Pretvorio je moje suze u snagu, a rane u tihe podsjetnike da me nije napustio ni onda kada sam mislila da je sve izgubljeno.

Zato danas, kada ne znam što me sutra čeka, biram vjerovati.

Jer, ako me Bog nosio kroz sve ono što je bilo, zašto bih sumnjala da će biti uz mene i u svemu što tek dolazi?

I sada ne znam kakav će biti put.
Ali znam Tko hoda sa mnom.

I to mi je dovoljno.

Zato danas odluči svoje brige predati Bogu i samo nastavi vjerovati.

"Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek." (Hebrejima 13,8)

Zagrljaj, Anita 💕

Dođe tako vrijeme u životu kada se naše želje promijene.Više ne tražimo buku, dokazivanja ni utrku s drugima.Počnemo čez...
02/08/2026

Dođe tako vrijeme u životu kada se naše želje promijene.

Više ne tražimo buku, dokazivanja ni utrku s drugima.

Počnemo čeznuti za nečim mnogo dragocjenijim – za mirom.

Mirom u srcu.
Mirom u mislima.
Mirom koji dolazi kada znaš da su oni koje voliš dobro.

Tada shvatiš da mnoge stvari zbog kojih si nekada gubio/la san više nemaju onu težinu koju su nekad imale.

Život nas polako nauči tko ostaje, a tko je bio samo prolaznik.
Nauči nas da ljubav ne traži maske, da iskrenost nema dvostruka lica i da se povjerenje ne gradi praznim riječima.

Ne prestajemo voljeti ljude.
Samo naučimo čuvati svoje srce.

Poželimo kraj sebe one uz koje možemo biti ono što jesmo.
One kojima se ne moramo dokazivati.
One uz koje duša diše mirnije.

I više nam nije toliko važno biti prihvaćeni od svih.
Jer kada pronađeš mir u sebi i kada svoje korake predaš Bogu, mišljenja ljudi izgube moć nad tvojim srcem.

Ako si stigao/la do tog mjesta...
Ne brini.

Nisi postao/la hladan/na.
Nisi postao/la dosadan/na.

Postao/la si mudriji/ja.

A mir koji danas biraš možda je najljepši dar koji možeš pokloniti svojoj duši.

Zagrljaj, Anita 💕

Ponekad zaboravimo da ljubav nije mjesto na kojem dolazimo uzeti ono što nam nedostaje.Ljubav je mjesto na kojem dolazim...
30/07/2026

Ponekad zaboravimo da ljubav nije mjesto na kojem dolazimo uzeti ono što nam nedostaje.

Ljubav je mjesto na kojem dolazimo donijeti ono najljepše što smo u sebi njegovali.

Ne pitajući: "Što ćeš ti dati meni?"
Nego, tiho i ponizno: "Tko sam ja dok te volim?"

Istinsko partnerstvo nije borba za moć. Nije natjecanje tko je u pravu, tko je jači ili važniji.

To je dvoje ljudi koji svakoga dana iznova biraju biti sigurno utočište jedno drugome.

Mjesto na kojem se ne moramo skrivati, dokazivati ni glumiti.

Muškarac koji je pronašao mir u sebi donosi oslonac. Žena koja je pronašla mir u sebi donosi nježnost koja oživljava. I zajedno stvaraju prostor u kojem ljubav može disati.

Ali kada jedno pokušava kontrolirati, a drugo neprestano spašavati, srca se polako udaljavaju.

Jer ljubav ne raste tamo gdje vlada strah.

Raste tamo gdje se dvoje ljudi gledaju očima koje ne traže savršenstvo, nego istinu.

Možda najveći dar koji možemo dati osobi koju volimo nije da je mijenjamo.

Možda je to da svojim načinom života nježno probudimo ono najbolje što već postoji u njezinoj duši.

Kada partneri postanu saveznici, a ne suparnici, odnos prestaje biti borba.

Postaje molitva.

Postaje dom.

Postaje put na kojem dvoje ljudi, držeći se za ruke, zajedno uče kako još više voljeti.

Ako vjeruješ da prava ljubav nije borba za prevlast, nego zajednički put rasta, u komentaru ostavi ❤️.

Zagrljaj, Anita 💕

U životu se ponekad čini kao da kroz more životnih iskušenja prolazimo sasvim sami.Ali upravo tada, kada je nebo najtamn...
29/07/2026

U životu se ponekad čini kao da kroz more životnih iskušenja prolazimo sasvim sami.

Ali upravo tada, kada je nebo najtamnije, Bog je često najbliže. Njegova prisutnost ne traži uvijek naše oči – traži naše srce.

On nas tiho nosi kroz oluje, štiti od onoga što mi ne vidimo i vodi putem koji na kraju donosi mir.

Svaka kap kiše, koju oluja donese, ne ispire samo tugu, nego i stare strahove.

Svaki korak, koliko god bio težak, korak je bliže onome što je Bog pripremio za tebe.

Zato vjeruj Bogu i Njegovu vodstvu.

Ono što ti je namijenjeno pronaći će svoj put u pravo vrijeme.

A ono što mora otići, nije kazna, nego prostor koji On priprema za novu milost, novi mir i novo svjetlo.

Ne sumnjaj.
Nisi sam/a.

Zaštićen/a si više nego što možeš zamisliti, jer postoje ruke koje te miluju i nikada ne ispuštaju.

Zagrljaj, Anita 💕

Ponekad mi se čini da smo postali najveći neprijatelji vlastitoga srca.Živimo u vremenu koje nas tiho uvjerava da vrijed...
27/07/2026

Ponekad mi se čini da smo postali najveći neprijatelji vlastitoga srca.

Živimo u vremenu koje nas tiho uvjerava da vrijedimo onoliko koliko postižemo. A tome dosta svjedočimo putem medija i društvenih mreža.

Uvjeravaju nas da moramo biti uspješni, financijski neovisni, uvijek nasmijani, produktivni, da moramo imati skladnu vezu ili brak, moramo živjeti zdravo, biti uvijek prisutni, lijepi, smireni, ispunjeni i svakodnevno raditi na sebi...

Kao da je život niz savršeno složenih trenutaka u kojima nema mjesta za umor, suze, nesigurnost, bolest, dane kada želiš samo biti u tišini ili dane kada jedino što možemo jest – izdržati.

I tako, malo po malo, počnemo vjerovati da nismo dovoljni.

Da moramo još više. Još brže. Još bolje.

A naše srce, umorno od neprestanog dokazivanja, sve tiše šapuće da samo želi predah.

Zaboravimo da se život ne skriva samo u velikim ostvarenjima. On nježno diše u mirisu jutarnje kave, u toplini doma, u zagrljaju voljene osobe, u dječjem osmijehu, u šetnji bez žurbe, u slušanju omiljene pjesme, u tišini koja liječi, u sitnici koja te veseli i u zahvalnosti za još jedan darovani dan.

Najljepši dijelovi života često su oni koje svijet ne fotografira i ne objavljuje.

Zato danas zastani na trenutak i upitaj svoje srce:

Jesi li sebi prijateljica ili neprijateljica?

Daješ li sebi nježnost ili od sebe tražiš još više? Govoriš li sebi riječi koje liječe ili riječi koje ranjavaju? Dopuštaš li sebi odmor bez osjećaja krivnje? Pružaš li sebi razumijevanje ili se neprestano kritiziraš? Zastaneš li kada si umorna ili vjeruješ da prvo moraš sve zaslužiti?

A istina je mnogo nježnija.

Ne moraš zaslužiti pravo na mir. Ne moraš zaslužiti pravo na predah. Ne moraš zaslužiti ljubav prema sebi.

Ti si vrijedna i onda kada se odmaraš. Vrijedna si i onda kada nisi na vrhuncu svojih snaga. Vrijedna si jednostavno zato što postojiš.

Bog te nije stvorio da cijeli život trčiš za osjećajem da ćeš jednog dana biti dovoljna. Stvorio te da živiš, voliš, osjećaš i da, čak i usred nesavršenih dana, pronađeš ljepotu koju je sakrio u sasvim običnim trenucima.

Možda je upravo danas dan da prestaneš ratovati sa sobom i postaneš sebi prijateljica.

Zagrljaj, Anita 💕

Address

Split
21000

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Glas moje Duše posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Glas moje Duše:

Shortcuts

Share

Category