15/09/2025
Danas sam se našla u jednoj meni osobno teškoj i neobičnoj situaciji.
Nakon ugodne prijepodnevne kave i šetnje sa svojim psom krenula sam prema kući.
Kako je putem bila otvorena veterinarska ambulanta odlučila sam obaviti jedan rutinski pregled svoje mezimice Izi.
Imala je sreće ovaj put jer je ambulanta bila prepuna četveronožnih ljubimaca i nismo se odlučile na čekanje.
Krenule smo dalje i putem srele jednu mladu djevojku koja je u košari držala svog ljubimca i žurila prema toj istoj veterinarskoj stanici.
Ne znam zašto ali nešto je u meni tražilo da joj se obratim pa tako i jesam.
Rekla sam joj: " Vi sigurno žurite u ambulantu?! Gužva Vam je mi smo upravo bile tamo. Odite rađe koji drugi dan da ne hodate sada bezveze pješice."
Ona je samo promrmljala nešto i sitnim glasom izustila: "Ja moram s njim. Hitno je! Ne znam hoću li stići. Bila sam već jutros i mislim...." 😢
Počela je plakati.
Ja sam plakala sa njom a ne znam da li se u košarici koju je nosila više čuo njegov udah a kamoli glas!?
Nevjerojatno u kojoj je situaciji bila sa umirućim psom a stigla me pitati ;" Da li je sve sa Vašom u redu? "
Hvala joj na tome!
Mislim da je njen ljubimac danas otišao na jedan bolji svijet i da je tužna a i ja evo zajedno s njom jer znam da će i te suze i meni jednom biti poznate.
Draga "Neznanko",
posvetila sam ti upravo ovu pjesmu koja se eto danas rodila u meni zbog tvoje tuge.
Želim ti da te dragi Bog utješi i izliječi ti rane.
Imati psa i dobiti bar malo godina njihove ljubavi i privilegiju odanosti je sreća koju rijetki osjete.
Nikolina Buzov
