Virtaona

Virtaona Kao glas Vašeg brenda, biram riječi koje ukazuju na njegovu vrijednost, angažiraju publiku i donose mjerljiv prodajni rezultat

Kreativka, vječna djevojčica, ali i posložena matica koja će svoje bogato životno i radno iskustvo podijeliti s mamama poduzetnicama, te im pomoći s administrativnim, financijskim i uslugama osobne asistencije. Slobodno mi se javi ako zapinje s organizacijom vremene ili ne stižeš platiti račune, naručiti se kod frizera ili liječnika, ili odgovarati na mailove.

Sjećaš li se kako smo za tvoje koncerte satima čekali u redu?I kako smo, kad je netko napokon ugasio višegodišnji "mrak"...
19/02/2025

Sjećaš li se kako smo za tvoje koncerte satima čekali u redu?

I kako smo, kad je netko napokon ugasio višegodišnji "mrak" zapravo ga tek tada upalivši, dugo i nepotrebno odgovarali na pitanje: "Koji je razlog Vašem putovanju u Sloveniju?"
A onda, pet, šest dati kasnije, puna srca i suznih očiju, na to isto pitanje, ali u perfektu.

I kako nam je jednom od Selca do Opatije trebalo gotovo tri sata, nakon što je prethodno trebalo organizirati čuvanje jednogodišnje Ike.

Mila kaže da si na posljednji prijeratni koncert u Ciboni izveo guske na pozornicu. Ili su to bile patke, ne sjeća se više.

Ja pamtim ruku u džepu i plavi džemper povrh bijele majice.
Priču o dedi i jabukama i kako niste vjerovali babi da joj se televizor nije sam od sebe upalio.
I neizostavnog malog, belog zeca, bez kojeg nije mogao proći nijedan tvoj koncert.

Ovo što tebi uspijeva, na ovoj planeti nikada nikome nije. I neće.
Jer to da čovjek ode, a da ga onda bude još više –
to ne može.

A može.

Jer riječi ne nestaju. Ni onda kad ih njihov autor više ne izgovara.

Ostaju pod prstima, po ćoškovima izblijedelih bilješki, u rubovima starih bilježnica. I više ne znaš jesi li ih sanjao ili ih naprosto zaturio po bespućima sjećanja.

Riječi oblikuju. One grade priče, ali i živote.
Jedna pogrešna može srušiti nečiji svijet. Jedna prava može ga stvoriti ispočetka.

Njima se voli.
I obećava.

Njima se zavodi. I prodaje.
Otvaraju se vrata.

I zato nije važno samo što se kaže – nego kakav trag ostavlja.

I ostavlja li uopće.

U Novom Sadu.E, u Novom Sadu žive neki fantastični ljudi.Netko će vjerojatno reći da neki fantastični ljudi žive svugdje...
03/11/2024

U Novom Sadu.

E, u Novom Sadu žive neki fantastični ljudi.

Netko će vjerojatno reći da neki fantastični ljudi žive svugdje, a ne samo u Novom Sadu.

No, ovo nije priča o nekim tamo gradovima.

Ovo je priča o Novom Sadu.

I zaslužila je da bude najljepša na svijetu.
Ustvari ne, zaslužila je da bude najlepša na svetu.

Kakav je to šmeker grad.❤️
I kako ti neprimjetno, lopovski zauzme svaku poru iz koje onda tvrdoglavo godinama odbija izaći.

I kako te ponese svojom laloškom energijom i nepogrešivo ispiše osmijeh na zabrinutom licu.

Miriše na svježe pečene kokice, na Dunav i na čežnju.

Na parkove, sladoled i ljubav.

A od svega najviše miriše na Đoleta.🥰🎶

Čuvaj mi Bože Novi Sad🙏
Dovoljno je propatio.
Taj jedan šmeker grad.
I ti njegovi fantastični ljudi.

Ma šta njegovi, ti moji fantastični ljudi.💕

30/10/2024

Svi znamo da postoje mravi.

Jednako kao i bumbari.

Ja sam vam oduvijek bila mrav.

Samo mi reci što trebaš i ja ću ti to isporučiti najbolje što znam.

Ne ono slijepo, bez uživljavanja, bez incijative, ali definitivno bez ambicije da ja budem ta koja će nekome delegirati posao.

Jednom sam kakti dobila unaprijeđenje.

Kakti jer je za mene to zapravo bilo unazađenje lažno predstavljeno kao prilika za rast.

Ja sam na njega odreagirala odbijancem😉 u obliku duuugog, iskrenog i preljubaznog pisma, jednog od onih koja ostavljaju bez riječi.

I upravo zbog tog speechless momenta postala neprijatelj br. 1.

Kasnije sam doznala kako se moj direktor pred kolegama pravdao da je: „eto imao najbolju namjeru, ali ja naprosto nisam kapacitet“.

Ta me „dijagnoza“ još dugo mučila i dandanas kad u nečemu ne uspijem, sjetim je se.

A ne bih trebala.

Jer čovjek je samo rekao istinu.

Zaista nisam kapacitet za:

❎ Taktiku podmuklog utjecaja
❎ Pretvaranje, prenemaganje i muljanje
❎ Maskiranje realnih ugroza
❎ Lažno predstavljanje
❎ Preuzimanje odgovornosti za tuđe propuste

Ali sam očito kapacitet za ostaviti bez teksta.

I najveće majstore igre zvane manipulacija.

Sve do posljednjeg retka.

P.S. Da se razumijemo, pišem ja i za pozitivce😊

28/10/2024

"Tko bi mene čitao?“

Glasio je do prije neki tjedan moj gotovo refleksni odgovor na pitanje zašto ne pokrenem newsletter. Skoro kao da je već bio pripremljen; jednostavno je stajao na usnama, baš kao ono vino u Kalemberovom pjesmuljku.😁

„Ti moraš pisati newsletter, evo ja ću te prva čitati“ bio je protuargument, točno onakav kakav mi je bio potreban. Ali džabe, sve dok sama nisam shvatila da zaista postoje ljudi kojima će ono o čemu pišem biti zanimljivo, vrijedno ili korisno, a u idealnom slučaju sve od navedenog.

Idealist u meni nikad ne spava, to smo već apsolvirali.😉

Tako da znaš, neke ćeš inspirirati, a nekima ćeš doslovno pomoći s odgovorima koje možda nisu ni tražili na nekoj svjesnoj razini, no trebali su ih.
Međutim, ništa od toga nećeš postići ako ne izađeš iz sjene i svoje riječi naprosto ne ponudiš svijetu.

„Danas svi pišu newsletter.“

Istina. Ali danas svi nose i Zarinu pilotsku jaknu s krznom, pa te to nije spriječilo da je kupiš, kaj ne?😉

To što svi pišu newsletter samo govori o tome koliko je on vrijedan alat u promociji tvog brenda, ali i tvojih vlastitih vrijednosti. Osim toga, način na koji ga ti pišeš je samo tvoj, jedinstven, i možeš biti sigurna da ga nitko na svijetu ne bi mogao napisati na identičan način.

„Ne znam o čemu da pišem.“

Ne znam ni ja sve do nekih 10 navečer kada me obično ponese inspiracija.

Piši o susjedi čija ti djeca skaču po glavi ili pohvali ljubaznu prodavačicu koja ti je popravila dan.

Prepričaj zabavni događaj s posla, a nitko ti neće zamjeriti ni ako malo opleteš po bivšem šefu. Pod uvjetom da ti on naravno nije na subscribe listi.😊

Ili podijeli stručne savjete i rezultate svog rada kako bi pokazala svoju vrijednost i profesionalnost.

Stvori to jedno samo svoje, sigurno mjesto za povezivanje s tvojim ljudima.

Vjeruj mi, pitat ćeš se što li sam, pobogu, čekala do sad.

P.S. Ako ti treba dodatna inspiracija, tu sam. A za sve ostalo u vezi newslettera, obrati se dami za koju mi polako ponestaje superlativa da je onako kako zaslužuje opišem, Dragana Repac 💕

P.P.S. A u slučaju da se nekim volšebnim spletom okolnosti na moj još nisi prijavila, link za prijavu je tamo gdje kužisti kažu da treba biti; u prvom komentaru.🎉

27/10/2024

Kod nas doma nije bilo zabrana.

Osim što je izvjesno vrijeme zabranjen bio glagol „kupiti“.

I naravno, njegova realizacija😊

Navodno smo sestra i ja po cijele dane kokodakale: „E, mama, a hoćeš ti meni kupiti“ dok žena nije dekretom ukinula i samu pomisao na kupnju.

30 i nešto godina kasnije.

Na dnevnoj bazi.

"Ti meni, mama, MORAŠ kupiti."

Nema greške, avanzovalo se😉

Znači:

Ne moram.

Ne moraš.

Ne mora.

Ništa sem znati upotrijebiti prave riječi.

I platiti porez, of kors, ali s tim ne mogu pomoći😉

25/10/2024

Mjesto radnje: Granični prijelaz Bosanska Gradiška

Vrijeme radnje: Subota, 17h

Glavne uloge: Granični policajac Republike Srpske i moja malenkost

On: "Ooo, vi ste nešto jako sretni danas."

Ja: "Uvijek, ne samo danas."

On: "Jeste, jeste, mora da je neki dečko u pitanju."

Ja: "Pa zapravo baš suprotno. Sretna sam što ga nema." (da jel'te malo rasplamsam žar)😉

I tako unedogled.

Ma vidi, čiča, sve je to naoko beskrajno simpatično i ja razumijem da ti dolaziš iz doba kad se pogrešno smatralo da ženu može usrećiti jedino muškarac, ali dže mene nađe da mi proturaš priču o toj nekompletnosti.

Da ti samo znaš koliko toga mene usrećuje prije negoli dečko. I koliko moja sreća zapravo ne ovisi ni o kome osim meni samoj.

Ali hvala ti, znaš. Jer da bi bio neki dečko, najprije mora biti neka djevojka.

A ne baba devojka😊

P.S. Pišem za sve generacije

Šifra: Kompletna

24/10/2024

Mene ne zanima
kako se zoveš,
niti odakle su tvoji.

Što si studirao.
I jesi li uopće.

S kim piješ kavu.
Pivo, konjak, štok😉

I trčiš li po nasipu ili Sljemenu.
Marjanu, Kamačniku ili Velebitu.
Zlatiboru, Viševniku ili Trebeviću.

Koliko jezika govoriš i koje knjige čitaš.
I čitaš li uopće.
Koliko imaš followera.
Edukacija, certifikata i klijenata.

Jedino što mene zanima

Jest

Kakav si prema djeci.
Životinjama.
Starijima.

Ma kakav si prema svima.

I da li
Pozdravljaš
Pridržiš
Pružiš

Osmijehneš li se
Zagrliš li
Razumiješ li
Oprostiš li

To ti meni reci.

Ustvari, nemoj mi reći.

To ti meni pokaži.

A za sve ostalo ćemo lako.

P.S. Lako, ali ne i olako, pišem i o vrijednostima tvog brenda.

Šifra: Fluentna

22/10/2024

🎉 Taaaa-daaaa! 🎉

Napokon je lansiran moj newsletter – mjesto gdje dijelim sve ono što (ni)je za društvene mreže!🙈

U njemu ćete pronaći i neke priče koje niste tražili, ali ih definitivno trebate😉, plus pokoji tips & tricks o copywritingu.🖋️✨

Prepričavat ću, pohvaljivati, kritizirati i naravno, pretvarati psovke u stihove.😄

Nema šanse da vam bude dosadno.

Link za prijavu je, kak' se to već šika, u prvom komentaru.

18/10/2024

"Recite im vi."

Za one koji ne znaju, odgovorio je tadašnjoj miliciji prije točno 35 godina Mladen Bodalec, frontmen „Prljavog kazališta“, na zahtjev da prekinu koncert.

Radilo se o najvećem glazbenom spektaklu u tadašnjoj državi, na kojem su Prljavci okupili gotovo 300 000 ljudi i time ušli u povijest kao jedini glazbenici kojima je to uspjelo, istodobno predstavljajući simbol otpora sistemu i želje za promjenom.

Bodalčeva pjesma „Mojoj majci“, iako doslovno posvećena majci, postala je svojevrsna himna Hrvatske, a koncert je dobio naziv „Zabranjeni koncert“.

Sjećam se, slušali smo ih s balkona, iznad vreve i energije mase koja nije htjela stati. Bilo je nešto nevjerojatno u zraku, u tom kolektivnom osjećaju slobode koja je dolazila unatoč svakoj zabrani.

U "spitki" okrenutoj na narančastu stranu, do ušiju zaljubljena u Bodaleca i paralizirana od sreće što sam dio takve velike priče. Već na trećoj pjesmi mogla sam samo šaptati, što je bila velika tragedija jer je u planu bilo deranje na najjače, i to na koju drugu nego na "Heroj ulice".

Mama me jedva pustila, a tati nismo ni rekli.
Jer što zna dijete što znači „ne smiješ"? Ono samo zna da hoće. I može. Primjenjivo i na odraslu osobu kad joj kažeš "ne talasaj", a primjenjivo i na konkretan događaj.

Svaki pokušaj da se taj koncert prekine samo je još više podgrijavao ionako užarenu atmosferu.
I to nije samo bila stvar tog koncerta. Kroz povijest su se najbolje ideje, najvažniji pokreti i najljepše kreacije rađale upravo iz prkosa.

Zabrane rijetko kad postižu ono što im je namjera. Umjesto toga, potiču ljude da probijaju granice, da misle šire i da se usude više.
Kao da, kad osjetiš da ti je nešto uskraćeno, cijeli tvoj duh krene tražiti način da se oslobodi.

Tako da ti ja danas zabranjujem da imaš inspiraciju, motivaciju i želju da realiziraš sve svoje ideje.

I zabranjujem ti da ti vikend bude baš, baš po tvojoj mjeri.

Šifra: Montgomery Clift😉

"A ja zaljubila se, maksimalno"❤️
12/10/2024

"A ja zaljubila se, maksimalno"❤️

03/10/2024

Ima li idealnijeg dana za prokomentirati rad od ovog današnjeg?

Danas o posebnoj vrsti rada, za koji doduše još uvijek tražim prikladan izraz, pa ću vas zamoliti da mi svakako ostavite prijedloge u komentarima😉

Priča ide ovako:

Prije neki dan, valjda nakon nekog predavanja ili konferencije, komentira jedna tipična balkanska šefika: „Poslovna žena ne bi smjela nositi minice i štikle“.

E, sad, iz teksta nije razvidno misli li ta Miranda Priestly "ne" u kombinaciji ili "ne" niti pojedinačno, no ono što se odmah trebamo zapitati jest misli li ona uopće.

Da ne bi ostalo samo na toj neargumentiranoj izjavi, nastavlja navodeći tisuću zašto, dok realno ne postoji niti jedan jedini suvisli razlog zašto ne.

Pa kaže:

❎ nitko je neće shvaćati ozbiljno
❎ da je nekulturno i neprofesionalno
❎ da će svi buljiti u njezine noge umjesto slušati njezino predavanje

itd, itd.

I kao da ta njezina frustracija nije očita već sama po sebi, dodaje: "I onda će se žaliti kako se muškarci za njom okreću i komentiraju njezin izgled".

Nešto se spominje i neka dobna granica, ali ja sam dovoljno šokirana malicioznošću cijele izjave da mi je sva dodatna oprema nakeljena uz nju, potpuno isparila iz sjećanja.

Dozvolite da joj se obratim😉

Draga gospođo poduzetnice,

Vjerujem kako uopće niste svjesni, jer svijest je nešto što bi trebalo proraditi prije nego što otvorite usta, koliko je Vaš komentar daleko nadmašio kategoriju neprobavljivog.

On je toliko uvredljiv, nazadan i primitivan da jedva da je smio napustiti okvire Vašeg dnevnog boravka i eventualno prijeći u spavaću sobu, a kamoli izaći na poslovnoj društvenoj mreži.

Ujedno je istodobno i tužan i vječan podsjetnik na geografsko podneblje iz kojeg potičemo i čiji nam pogrešni mindsetovski pipci često jedva dopuštaju da udahnemo, a kamoli da progledamo.

No, usprkos tome, ima tih nas nekih, ne biste vjerovali, kojima nikad nije i neće biti važno što netko nosi na sebi.

Ali će nam zato itekako uvijek biti bitno u što je odjenuo ono u sebi.

I što iz sebe može dati.

I kad se prezentira, ali i kad ne.

Nama je nekima.

SADRŽAJ ispred forme.

UVIJEK.



19/09/2024

Ne, ne ustajem u 5 ujutro.

Ne trčim do 7 i ne sjedam za komp. u 8 nakon što sam pripremila sve za ručak koji ću pristaviti u 10.

Ne slušam po tri mentora dnevno i ne odrađujem odjednom posao za 5 klijenata.

Ne razvozim djecu po slobodnim aktivnostima, a dok su ona na njima, ne jurim u dućan, kod frizera ili u teretanu.

Ne zato što sam lijena, nego zato što racionalno trošim snagu.

Ta nisam više vjeverica😊

Ne živim ni po čijim pravilima.

Ne štopam si vrijeme. Nastojim uživati u njemu.

Koristim male popise i odbijam ih zvati to-do listama. Trudim se obaviti sve s njih, ali nećete vjerovati; ponekad mi se dogodi da nešto prebacim i na idući dan. Pa onda logično nešto s tog drugog dana, na treći. Pripremite lomaču😊

I znate što još radim? Ponekad provjerim informaciju s AI. I ne samo to; ljubazno joj zahvalim kad god se sjetim. Ne mogu si pomoći, imam tu urođenu manu da koristim tu "tešku" riječ "hvala".

Hendlam majstore, avione, kamione.

Dysone, umjetne nokte, piskavice i fasadirano lice.

Muke po digitalizaciji, administrativne zavrzlame i glagole "trebati" i "kupiti".

Nasmijem se svaki put kad u ormaru ugledam onaj jastuk za spavanje na putovanjima, ali ne zato što na njih ne odlazim, nego zato što ga ne mogu koristiti jer (nikad nećete pogoditi😉), ja sam ta koja vozi.

Znam, znam, namijenjen je za vožnju u sredstvima kojima upravlja netko drugi, ali je li to onda putovanje? Ili samo još jedno čim prije nešto.

Moj život se sastoji od puno različitih taskova, ali ja o njima rijetko govorim. A pišem još rjeđe😉

Nemam potrebu razvući transparent na kojem sve to piše. Za mene je sve to naprosto podrazumijevajuće.

I baš zato što je podrazumijevajuće, ne vidim potrebu da ga pretvorim u natjecanje.

Ne trebam trofeje za multitasking koji tek prezirem, niti ovacije za balansiranje života.

Isto kao ni ti, kaj ne?

P.S. Ako je ipak frka s vremenom ili inspiracijom, piši mi da ti napišem. Što god ti prvo bude trebalo💌

P.P.S. E, da, Ima ona jedna, mislim da je Divljanova "Ona radi u rudniku". Baš sam se nekako poistovjetila😊

Address

Draganići 24
Zagreb
10010

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Virtaona posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Virtaona:

Shortcuts

Share

Category