25/03/2022
Čitavog života se trude da te uvjere
Da si mali, smišan, beznačajan,
Guraju te u okvire koje su sami stvorili
Uvaljuju u predrasude u koje se sami guše
Šta si za njih? ništa!
To žele da budeš i za sebe.
Da pokorno poviješ glavu i slušaš,
Radiš ono što ti kažu
Dobar si samo ako ideš za njima,
Nikako svojim puten
Čitavog život ti objašnjavaju,
Da ne možeš ništa da uradiš.
Osuđuju te, presuđuju ti, određuju, naređuju
Za što?
Za to malo slobode što si dao sebi za pravo
Da budeš drugačiji.
Da budeš svoj.
I pričaš svoje.
Šta si od njih dobio?
Podsmjeh, pogled ispod oka, ogovaranja, pretvaranja
Rijetko iskreno,
Rijetko čisto,
Onako od srca.
Bar da shvate i prihvate ako ništa drugo,
Zato putuj u svoju istinu
Svome proljeću i svome jatu
Svome suncu koje ti se smješi
I rukama koje te iskreno grle
Ti nisi oni, da jesi, mogao bi sa njima
Da se smiješ njihovim glupostima
I da plješčeš njihovoj, nazovi, pameti
Ali ne možeš
Isuviše je Tebe, u Tebi
Da bi se razlio u njihov otrov...
Isuviše si Ti, Ti
Da bi tek tako prolija sebe pred njima...
Nešto te čuva
Nešto te ne da
I sve mogu da ti oproste
Samo ne i tvoj put
Samo ne i tvoju slobodu
Što i sam,
Možeš više nego svi oni zajedno.
Što ti ništa njihovo ne triba,
Niti ih vidiš,
Sve mogu da ti oproste
Samo ne i ponos i dostojanstvo
Što ih ne moliš,
Što ne klečiš pred njima
Već tiraš svoje
Pokušao si sa njima
Nije išlo
Ideš dalje
A di idu oni?
Nigdi !
Jedu sami sebe,
I sve oko sebe,
Daveći se u svojoj pakosti.
Pokušali su i tebe,
Ali si im na vrime uteka
Kada shvate, ako shvate
Ti ćeš njima biti potreban.
A ne oni tebi,
Ti znaš kako sa sobom, bez da se kriješ,
A oni su jedino jaki kada su sa drugima...
To ih najviše plaši
I na tome ti najviše zavide...