26/04/2025
Priča o Putniku i Šest Sjena
Bio jednom jedan putnik koji je lutao zemljom tražeći svjetlost.
Ali zemlja bijaše hladna, a godine su se nizale kao snjegovi na planinama.
Jednog jutra, u šestoj godini svoga p**a, susreo je Prvu Sjenu.
Prva Sjena mu reče:
"Zaboravi sve što znaš. Tek kad zaboraviš, moći ćeš učiti."
Putnik se pokloni i ostavi za sobom svoje knjige i riječi.
Osjeti kako mu srce postaje tiho.
Druga Sjena prišla je u noći, noseći praznu zdjelu.
Rekla je:
"Hrani se samo onim što ti nebo pošalje."
Putnik, gladan, nauči piti rosu, jesti tišinu,
i zahvaljivati na svakoj mrvici ljubavi.
Treća Sjena bila je nalik vjetru; neuhvatljiva.
Šapnula mu je:
"Prigrli ono što ne možeš zadržati."
I putnik nauči voljeti prolaznost —
gledati cvijet kako vene i blagoslivljati ga.
Četvrta Sjena bila je ogledalo.
U njegovoj hladnoj površini vidio je lice koje nije prepoznao.
Sjena mu reče:
"Sve što vidiš u meni, tvoje je. I sve što ti se ne sviđa, leži u tebi."
Peti put susreo je Sjenu bez lica.
Tiho mu pruži kamen na kojem bijaše urezano:
"Bol je dar koji kamen pretvara u zlato."
I naposljetku, Šesta Sjena došla je tiho,
i šapnula mu, dok su zvijezde gorjele nad njim:
"Tvoj dom nije zemlja pod tvojim nogama. Tvoj dom je vatra u tvojim grudima."
Tada, nakon šest hladnih godina,
putnik shvati:
nikada nije bio izgubljen —
bio je učen.