16/05/2025
Pozdrav Ani s Kipra.
Međunarodni poziv.
Na ekranu se pojavljuje Cipar.
Prvo se nisam želio javiti, ali onda na upornost pozivatelja popuštam.
Prijatan ženski glas:
– Dobar dan, gospodine Stjepane!
– Dobar dan!
– Zovem se Ana, predstavljam međunarodnu organizaciju za borbu protiv gospodarskog kriminala.
Odmah mi je bilo sve jasno – Ana s Cipra... i bori se protiv kriminala...
– Slušam vas, gospođo Ana.
– Gospodine Stjepane, jeste li trenutno na Cipru?
– Ne, kod kuće sam, u Zagrebu.
– Upravo sam to i mislila, zato i zovem. Znate li da je netko maloprije pokušao vašom karticom platiti boravak u hotelu Radisson Beach u Larnaci?
– Mooooolim?!
– Da, 14 tisuća eura. Jeste li možda nekome dali svoju karticu?
– Ne, nikada.
– Jeste li je izgubili?
– Ne.
– Jeste li negdje upisivali njezin broj ili sigurnosni kod?
– Apsolutno ne.
– Je li kartica trenutno kod vas?
– Da, imam je kod sebe.
– Jeste li sigurni? Da bismo poništili transakciju, moramo biti potpuno sigurni.
– Kartica je u novčaniku, a novčanik u autu. Već silazim. Možete malo pričekati?
– Naravno.
Uključio sam kuhalo za vodu, pričekao da voda proključa, napravio si čaj i sjeo za računalo.
– Gospođo Ana, toliko ste me preplašili da sam zaboravio ključeve od auta. Možete još malo pričekati?
– Pričekati ću.
Popio sam mirno čaj, pregledao Facebook i nastavio:
– Gospođo Ana, jeste li još uvijek na liniji?
– Da, naravno.
– U redu, sve moje kartice su na mjestu. Koja vas točno zanima?
– Imate li Visa karticu?
– Da, dvije.
– Molim vas, recite mi brojeve obiju.
– Znate, bez naočala slabo vidim, a toliko sam žurio da sam ih zaboravio ponijeti iz kuće. Možete li još malo pričekati?
– Mogu, ali požurite, jer će me šefovi izgrditi zbog predugih međunarodnih poziva.
– Već trčim!
Deset minuta kasnije...
– Gospođo Ana, ne mogu pronaći svoje naočale. Hoćete li, molim vas, još malo pričekati?
– Dobro, a što da radim.
– O, napokon! Pronašao sam ih. Molim vas, zapisujte: četiri, pet, osam, nula, dva, dva, tri dva, tri tri, šest dva, dva, tri, četiri.
– Zapisala sam, ali fali jedna znamenka.
Počeo sam joj govoriti nove brojeve – još šest p**a.
– Gospodine Stjepane, vi se sa to mnom šalite?
– A gospođo Ana, vi ste prvi počeli.
– Sram vas bilo! – rekla je za kraj i poklopila.
Ako i vas nazove Ana s Cipra, prenesite joj moje srdačne pozdrave!
(Nepoznat autor)
