28/11/2025
Poruke sa minbera
8. Džumade-l-uhra 1447.h.g.
HUTBA MUFTIJE KUDIĆA: VRIJEDNOST ČOVJEKA NE ODREĐUJE OVOSVJETSKA MOĆ, VEĆ ISTINA I UNIVERZALNE VRIJEDNOSTI
U povodu Dana državnosti naše domovine Bosne i Hercegovine i 33. godišnjice od pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata Adila Bešića, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je u petak, 28. novembra 2025. godine, predvodio džuma-namaz i kazivao hutbu u Gradskoj džamiji u Bihaću.
Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:
Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je stvorio, uputio i počastio razumom i slobodnom voljom. Neka su salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Draga braćo i sestre!
Muslimani su pozvani da razmišljaju o pitanjima ovoga svijeta i da brižno postupaju s onim što im je dato u emanet. Kada je riječ o tome ko treba upravljati, Allah, dž.š., izravno poručuje da će na zemlji Njegov zastupnik biti onaj ko preuzme upravljanje – fil-erdi halife. A vlast koja je povjerena čovjeku mora, uz sve druge osobine, imati jednu temeljnu: mora biti pravedna. Jer, prema riječima Alije, r.a., vlast može opstati i na nevjeri, ali ne može opstati bez pravde.
Svaki sistem i svaka vlast počinju propadati iznutra onda kada dođe do moralnog sloma; kada se pojave nemoral, bestidnost i korupcija. Ne samo da ovi poroci i grijesi postanu prisutni, nego za veliki broj građana postaju i normativ. Allah, dž.š., navodi jedan primjer u Kur’anu koji oslikava događaje mnogih naroda i društava koji su u svome neznanju i zabludi slijedili pogrešne puteve:
وَيَوْمَ يَحْشُرُهُمْ وَمَا يَعْبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ فَيَقُولُ ءَأَنتُمْ أَضْلَلْتُمْ عِبَادِى هَٰٓؤُلَآءِ أَمْ هُمْ ضَلُّوا۟ ٱلسَّبِيلَ
„A na Dan kada ih On sakupi, a i one koje su pored Allaha obožavali, te upita: "Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli ili su oni sami s Pravoga p**a zalutali?" (Furkan, 17)
Ovdje je prikazana neobična situacija u kojoj Allah Svevišnji postavlja pitanje onima kojima su se ljudi klanjali, koje su obožavali i za kojima su slijepo išli. Allah ih pita o onima koji su zalutali s Pravog p**a: šta je bio uzrok njihovog skretanja? Jeste li vi njih pozvali da vas obožavaju mimo Mene, ili su vas oni obožavali sami, bez ikakvog poziva s vaše strane?
Njihov odgovor će biti:
قَالُوا۟ سُبْحَٰنَكَ مَا كَانَ يَنۢبَغِى لَنَآ أَن نَّتَّخِذَ مِن دُونِكَ مِنْ أَوْلِيَآءَ وَلَٰكِن مَّتَّعْتَهُمْ وَءَابَآءَهُمْ حَتَّىٰ نَسُوا۟ ٱلذِّكْرَ وَكَانُوا۟ قَوْمًۢا بُورًۭا
„Oni će reći: "Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da te se sjećaju; oni su propast zaslužili!"
Drugim riječima, ne priliči stvorenjima da obožavaju bilo koga osim Svemogućeg Gospodara. Možemo to izraziti i ovako: niko nije imao ni potrebe ni obaveze da se ikome klanja osim Allahu Uzvišenom. Ali historija pokazuje da je čovjek često sklon da sebi potraži lažna božanstva. Još od prahistorije ljudi su vjerovali u kipove, kultove prirode i izmišljena božanstva s ljudskim osobinama. Danas se isti obrasci ponavljaju kroz pokrete neopaganizma, reinterpretacije starih mitova, ali i kroz savremene „idole“ koji oblikuju svakodnevni život – tehnologiju, medije i zabavu. Pojavljuje se novi tip opsjednutosti čiji je cilj da čovjeka zabavi, odvuče mu pažnju i ponudi trenutno zadovoljstvo, udaljavajući ga od smisla i sjećanja na Gospodara.
Upravo zato su posebno snažne riječi ajeta: „Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da Te se sjećaju.“
Ovim riječima se nedvosmisleno ukazuje na jedan od najopasnijih uzroka udaljavanja od Boga: iskušenje blagostanjem. Allah, dž.š., daje blagodat i obilje da bi se vidjelo hoće li čovjek ostati zahvalan i svjestan, ili će se – zadovoljan dunjalučkim ugodnostima – udaljiti od sjećanja na Stvoritelja. Tako su generacije prije njih, a zatim i oni sami, živjeli u dugotrajnom komforu, sve dok ih to uživanje nije potpuno odvojilo od istinske vjere, pa su, kako Kur’an kaže, „propast zaslužili“.
Ovaj kur’anski prizor nas uči da je zaborav na Allaha rezultat ne samo poroka i zabluda nego često i prevelikog dunjalučkog uživanja koje zaslijepi srce. A društvo koje zaboravi Gospodara neminovno ide putem moralnog i duhovnog propadanja.
Nakon ovog uvoda, Allah, dž.š., podsjeća čovjeka na povratak na Ahiret i naglašava da će istinska vlast tada biti samo Njegova. To će biti težak i mučan dan za nevjernike, dan kada će sve iluzije dunjalučke moći nestati. U hadisu se navodi da će Allah smotati nebesa Svojom desnom rukom, a Zemlju uzeti drugom rukom i reći: „Ja sam Vladar! Gdje su tirani? Gdje su oni koji su se oholili i uzvisivali?“ Time se jasno kazuje da sva vlast, snaga i veličina na kraju pripadaju samo Njemu.
U nastavku kur’anskog kazivanja Allah, dž.š., opisuje stanje nevjernika koji su na dunjaluku prelazili sve granice zla. Oni će tada, u bezizlaznom kajanju, gristi svoje prste govoreći:
„Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog p**a držao! Kamo sreće – teško meni! – da toga i toga za prijatelja nisam uzeo.“
Ovo je snažno upozorenje: čovjek može na dunjaluku doživjeti mnoge tuge i žalosti, ali najteža i najbolnija tuga bit će ona na Sudnjem danu – tuga za propuštenim prilikama kada kajanje više ne donosi nikakvu korist. Posebno je naglašeno da mu tada neće pomoći ni oni s kojima je provodio najviše vremena i za kojima se najviše povodio.
Poslanik, a.s., upozorava: „Čovjek je u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas pazi s kim se druži.“ To je poruka da naše društvo oblikuje našu vjeru, naš karakter i naš konačni kraj.
Kur’an zatim pojašnjava uzrok tog gorkog kajanja:
لَّقَدْ أَضَلَّنِى عَنِ ٱلذِّكْرِ بَعْدَ إِذْ جَآءَنِى ۗ وَكَانَ ٱلشَّيْطَٰنُ لِلْإِنسَٰنِ خَذُولًۭا
„On me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" - a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.“
Ova rečenica – „on me je od Kur’ana odvratio“ – otkriva suštinu propasti: loše društvo i pogrešni uzori koje slijedimo postaju uzrok udaljavanja od Allahove upute. A šejtan, kako Kur’an kaže, čovjeka uvijek na kraju napusti, ostavi ga samog, bez podrške, baš onda kada mu je pomoć najpotrebnija.
Dok promišljamo o ovim kur’anskim porukama, podsjećamo se i na važan historijski trenutak naše domovine – Dana državnosti Bosne i Hercegovine, kojeg smo obilježili prije nekoliko dana. Ovaj dan nas uči da se sloboda ne podrazumijeva sama po sebi; ona se čuva odgovornošću i moralom, onako kako Kur’an zahtijeva od onih kojima je povjeren emanet. Kao što Kur’an opisuje narode koji su zaboravili Gospodara pa izgubili blagodat koju su imali, tako i mi moramo biti svjesni da se vjera i domovina mogu sačuvati jedino predanim radom.
Obilježavajući Dan državnosti, sjećamo se i onih koji su u odbrani Bosne i Hercegovine dali svoje živote. Ovih dana navršava se i godišnjica pogibije heroja Adila Bešića, oficira Armije Republike Bosne i Hercegovine, čije ime ostaje zapisano među onima koji su se poput plemenitih prethodnika borili za ovu zemlju.
Primjer takvih ljudi podsjeća nas na kur’ansku poruku da vrijednost čovjeka ne određuju moć, porijeklo ili imetak, nego istina i vrijednost za koju se bori. I baš kao što Kur’an upozorava da čovjeka mogu upropastiti pogrešni izbori, loši uzori i zaborav na Gospodara, tako i društvo može izgubiti ono najdragocjenije ako izgubi osjećaj pravde, zahvalnosti i odgovornosti prema zemlji koju je naslijedilo.
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini dostojnim čuvarima emaneta, da našoj domovini podari mir, sigurnost i blagostanje, da se smiluje svim šehidima, a među njima i heroju Adilu Bešiću, te da nas uputi da uvijek slijedimo put istine i čuvamo ono što nam je povjereno. Amin!
Gradska džamija u Bihaću, 28.11.2025.
