30/07/2026
Kada cijene roba i usluga (poput hrane, goriva ili stanovanja) počnu divljati, država na raspolaganju ima nekoliko ključnih ekonomskih i zakonodavnih poluga kojima može usporiti ili zaustaviti taj rast.
Mjere koje država može poduzeti obično se dijele na neposredne (kratkoročne) i strukturne (dugoročne):
1. Neposredne i administrativne mjere
Ograničenje trgovačkih marži (diferencirana kontrola cijena):
Država ne mora direktno propisivati konačnu cijenu, već može odrediti maksimalni procenat ili fiksni iznos koji veletrgovci i malotrgovci mogu zaraditi iznad nabavne cijene.
Primjer u praksi: Ograničavanje marže na naftne derivate (npr. max 0,25 KM po litru u maloprodaji) ili na osnovne životne namirnice.
Ograničenje ili "zamrzavanje" cijena osnovnih namirnica:
Privremeno propisivanje maksimalne maloprodajne cijene za ključne proizvode (hljeb, ulje, brašno, mlijeko) kako bi se zaštitile najranjivije kategorije stanovništva.
Porezna i fiskalna rasterećenja:
Smanjenje ili ukidanje akciza: Za energente poput goriva, privremeno ukidanje ili smanjenje akciza direktno obara maloprodajnu cijenu na pumpama.
Smanjenje PDV-a na osnovne namirnice: Uvođenje niže (diferencirane) stope PDV-a na hranu i lijekove smanjuje opterećenje na krajnjeg kupca.
2. Tržišne i intervencijske mjere
Intervencija iz robnih rezervi:
Kada na tržištu nedostaje određenih roba (npr. pšenice, šećera ili nafte) što diže cijenu, država iz svojih robnih rezervi pušta te proizvode u promet po povoljnijim cijenama, čime povećava ponudu i stabilizuje tržište.
Subvencije i podsticaji proizvodnji:
Direktna pomoć domaćim poljoprivrednicima i proizvođačima (subvencije za gorivo, đubrivo, sjeme ili električnu energiju) smanjuje njihove troškove proizvodnje, pa nema potrebe za podizanjem finalnih cijena hrane.
Sprečavanje monopolskog ponašanja i inspekcijski nadzor:
Pojačan rad tržišnih inspekcija i agencija za zaštitu konkurencije kako bi se spriječilo dogovaranje cijena između velikih trgovačkih lanaca ili vještačko stvaranje nestašica radi ostvarivanja ekstraprofita.
3. Monetarne i dugoročne mjere
Monetarna politika (podizanje kamatnih stopa):
Centralne banke podižu referentne kamatne stope kako bi poskupile kredite i smanjile količinu novca u opticaju. Manja potražnja i potrošnja usporavaju opšti rast inflacije.
Jačanje domaće proizvodnje i energetske nezavisnosti:
Smanjivanjem zavisnosti od uvoza (hrane i energenata), država postaje otpornija na vanjske šokove i skokove cijena na globalnim berzama.
Upozorenje / Dvostruki mač:
Predugo trajanje prestrogih mjera (poput "zamrzavanja cijena") može dovesti do negativnih posljedica — nestašice robe u prodavnicama, pojave crnog tržišta ili odustajanja privrednika od prodaje neisplativih proizvoda. Zbog toga se kontrolne mjere obično primjenjuju privremeno i kombinuju sa subvencijama.
