08/06/2025
12. listopada 1976. činio se kao dan kao i svaki drugi.
Prometna nesreća i naizgled bezazlena dijagnoza: ozljeda desnog koljena.
Ništa ozbiljno — tako se tada činilo.
A ipak, u mjesecima koji su uslijedili, bol nije samo ostajala, nego je postajala sve jača.
Na kraju je stigla brutalna, nemilosrdna istina: osteosarkom — zloćudni tumor kostiju koji može iznenada napasti i oduzeti život mladim, punim energije ljudima.
Terry Fox, tada još ni dvadesetogodišnjak, našao se pred izborom koji nitko ne bi trebao morati donositi: amputacija desne noge i zamjena sirovom, mehaničkom protezom.
Danas imamo suvremena rješenja, ali tada… čak je i samo hodanje bilo herojski napor.
O trčanju da ne govorimo.
Ali Terry nije odustao.
Tri godine kasnije, 12. travnja 1980., odlučio je učiniti nešto što se činilo nemogućim:
pretrčati Kanadu od obale do obale.
Pješke. S jednom nogom.
Cilj?
Prikupiti po jedan dolar od svakog Kanađanina i sve donirati za istraživanje raka.
Tako je rođen trk koji je ušao u povijest: „Maraton nade”.
Svaki je dan prelazio maratonsku udaljenost — 42 kilometra. Svaki dan.
Prošao je kroz Newfoundland, Novu Škotsku, Otok princa Edwarda, New Brunswick, Quebec, Ontario…
To je bio epski, neljudski izazov — nijedan profesionalni sportaš se nije usudio to ponoviti.
Nakon 143 dana i 5.373 kilometra, morao je stati.
Rak je napao pluća.
Više nije imao snage, ne zato što mu je nedostajalo hrabrosti, već zato što mu je tijelo odbijalo poslušnost.
Bio je 1. rujna 1980.
Tada je već prikupio 24 milijuna dolara.
Nešto manje od godinu dana kasnije, 28. lipnja 1981., preminuo je.
Nije dočekao ni 23. rođendan.
Njegov je maraton nekoliko godina kasnije dovršio Steve Fonyo — također preživjeli od raka, također s amputiranom nogom.
Na taj je način „Maraton nade” došao do svog simboličnog kraja.
Pišem ove riječi s divljenjem i tugom.
Danas horde tinejdžera (i ne samo njih) hrle u dućane po majice Messija, Cristiana Ronalda, LeBrona Jamesa, Mbappéa ili Stephena Curryja.
Milijunaši koje se štuje kao polubogove zbog svakog gola, zakucavanja ili driblinga.
A ipak, malo tko zna lice Terryja Foxa.
Nitko ne nosi njegovu majicu.
A taj kanadski mladić, s jednom nogom, učinio je za čovječanstvo više nego što će mnogi naši bogato plaćeni idoli ikada učiniti.
Postoje prvaci.
I postoje heroji.
Postoje sportske legende.
I postoji onaj koji je trčao za nadu.
Postoje slavna imena.
A onda… postoji TERRY FOX.
