12/10/2023
ŽENA ZA SVA VREMENA
Kada se maknem od kamena i prašine koji mi okružuju ured u rodaljačka polja, okružena redinama punim divljeg voća i voćarica iz čijih krošnji u svako godišnje doba dopire veseo cvrkut ptica, osjećam se k'o u raju, kaže Marina Šunić.
Ljetne temperature, frekventne ceste, na plažama kupači, strani i domaći i svi smo u ljetnoj garderobi iako je kalendarski jesen i beremo plodove jeseni pa čak i one ljetne, revitalizirane nakon padalina. Zbunjeni smo, a zbunjena je i ekipa koja se sprema na put u Istru jer mora spojiti suvremeno s tradicionalnim, poglavito što odjenuti, a što ponijeti od tradicijske nošnje jer sva je satkana od prirodnih materijala i najviše od vune.
Naime, svake godine se diljem svijeta 15. listopada obilježava kao Dan seoske žene, a tim se povodom već 23. godinu zaredom održao i izbor za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu, ovoga p**a u Istarskoj županiji, u Sv. Petru u šumi, mjestu iz kojega je odabrana prošlogodišnja pobjednica. Mjesto je u unutrašnjosti, u samom srcu Istre, svega desetak kilometara od grada Pazina. Ime je dobio po benediktinskom samostanu koji je sagrađen u 12. stoljeću, a samo mjesto se postupno razvijalo oko njega i u bližoj okolici. Danas u mjestu živi oko 1000 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom, malim poduzetništvom, a polako se razvija i turizam, osobito ruralni turizam.
Iz kamena u poljoprivredu
Stoga ne čudi da je prošle godine upravo iz tog mjesta izabrana najuzornija hrvatska seoska žena i baš tamo se 7. listopada između 17 natjecateljica iz 15 županija proglasila ovogodišnja pobjednica.
Zadarsku županiju predstavljala je i odnijela titulu najuzornije, Marina Šunić (45 godina) iz Rodaljice, rođena Bašić u Škabrnji. Nakon završene Osnovne škole u Škabrnji i Srednje u Zadru napušta proslavljeno rodno mjesto u srcu Ravnih Kotara i postaje supruga Mate Šunića iz Rodaljica, značajno manje po površini i broju žitelja, ali mjesto vrijednih težaka, stočara, priznatih kamenoklesara i vrlih vjernika.
Mate, suprug zadarske predstavnice u izboru najuzornije hrvatske seoske žene i zaljubljenik izvornog rodaljačkog kamena čijom se obradom bavi od ranog djetinjasta, prenio je svoju ljubav i na suprugu tako da su osnovali firmu "Kamen Benkovac" a potom ishodili oznaku Izvorno hrvatsko i zaštitili nazive proizvoda oznakom (R).
No, on osjeća prazninu u duši, nedostaje mu Bukovica i želi život u rodnom mjestu. Stara kuća ne odgovara sad već šesteročlanoj obitelji i zdušno se upuštaju u graditeljski projekt komforne kamene kuće u Rodaljicama. Pored župne crkve Uznesenja BDM koja dominira na ulasku u selo, kuća Šunića je odmah na drugom mjestu s okućnicom koja se prostire od regionalne ceste Benkovac – Kistanje pa sve do međumjesne ceste prema Bruškoj – Medviđi, na 2.500 m kvadratnih.
Ovdje je rođena kćer Lucija, a potom i tri sina: Stipe, Ante i Luka. Danas je to odrasla djevojka, studentica, a sinovi već pomažu roditeljima u firmi. Ali, posao s kamenom koji je u startu bio prioritet tijekom dva desetljeća je sve više slabio jer se obitelj zdušno dala u poljoprivrednu proizvodnju.
Pila drva, vozi traktor, organizira manifestacije
Trenutno obrađuju 12 ha poljoprivrednog zemljišta, osobito su ponosni uzgojem autohtonog češnjaka jer rodaljički luk je poznat diljem Lijepe naše po nenadmašnim organoleptičkim svojstvima, što su pokazala i ispitivanja s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Međutim, tu je i sve ostalo sezonsko povrće, a prije svega sve vrste mahunarki: grah, sikirica, slanutak, bob, leća, mahune, grašak… Pa iako je Marina to sve uzgajala u rodnom mjestu kroz smijeh kaže: Morala sam savladati ogromne razlike između uzgoja u Škabrnji i ovdje, imati dobru kondiciju za čišćenje polja od velikog kamenja jer malo ne bih nikad, preskakanja suhozida i upravljanja traktorom po usitnjenim parcelama i kozjim putevima.
Ipak, dodaje vidno ozarena: Kada se maknem od kamena i prašine koji mi okružuju ured u rodaljačka polja, okružena redinama punim divljeg voća i voćarica iz čijih krošnji u svako godišnje doba dopire veseo cvrkut ptica, osjećam se k'o u raju.
No, nije me zavarala, tu ozarenost primijetila sam i kada je sa suprugom, djecom, kada sprema spizu, pila drva, vozi traktor, kada organizira razne manifestacije i aktivno u njima sudjeluje. Stekla sam dojam da je ta žena svestrana i puna ljubavi za sve ono što obavlja i zato me, nakon što sam ju upoznala ne iznenađuje što je prijedlog za sudjelovanje u izboru najuzornije žene prihvatila bez pogovora, bez pitanja i prigovora.
I pobijedila.
