Fata Hadzibegovca

Fata Hadzibegovca Fata Hadzibegovca
Nekom motivacija, nekom iritacija..nije do mene 🤷‍♀️

08/06/2026

Opet mi se nesto narucuju 🤷‍♀️🥰

05/06/2026

Koje je boje vas ormar ..🥰

Dragi ljudi,nisam ocekivala da ce ova moja prica dotaknuti ovoliko srca.21880 lajkova, 1 milion pregleda i vise od 2500 ...
04/06/2026

Dragi ljudi,
nisam ocekivala da ce ova moja prica dotaknuti ovoliko srca.
21880 lajkova, 1 milion pregleda i vise od 2500 komentara za samo tri dana… iskreno, ostala sam bez rijeci.
Hvala vam na svakom procitanom redu, na svakoj lijepoj rijeci, na dijeljenju vasih prica i emocija.
Izgleda da se svi nekako prepoznamo u tim malim, obicnim susretima koji nam ostanu zauvijek.
Ovo vise nije samo moja prica, postala je i vasa.
Hvala vam od srca 🤍

03/06/2026

50200 vas koji me pratite i podrzavate❤️ Masala!
˝Imam najvjernije ljude koji su uz mene. I uvijek ta moja zahvalnost bude preskromna i premala. Da nije bilo vas koji su sve prihvatili, razumjeli i zavoljeli, moja prica bi bila drugacija i ne bi bila ovakva. I zapravo svi vi mi pokazujete da sve sto radim ima smisla!˝
Hvala vam ❤️

Prvi put sam bila u Beogradu davne 1980 godine. Skolski, obavezno, posjeta Kuci cvijeca.Drugi put, 2019 godine, dosla sa...
30/05/2026

Prvi put sam bila u Beogradu davne 1980 godine. Skolski, obavezno, posjeta Kuci cvijeca.
Drugi put, 2019 godine, dosla sam iz sasvim drugacijeg razloga. Neizvjesnost i jedno ime dijagnoze koje mi nista ne objasnjava, a mijenja sve, makularna distrofija desnog oka. Tada sam prvi put usla u Ocnu kliniku Sveti Vid, trazeci odgovor koji sam vec znala. Doktor je bio jasan da mi ne mogu pomoci. I tu je, medicinski, prica mogla zavrsiti. Ali nije.
Jedna doktorica, Sanja, prezime sam zaboravila, ali ne i osjecaj, uzela me za ruku i uradila sve sto je mogla. Preglede, snimanja, razgovor. Ne zato sto mora, nego zato sto zeli. Usput, prica o Sarajevu, sjeca se dolazaka i druzenja..Na kraju smo se zagrlile a platila sam samo pregled, 45 eura.Nije promijenila dijagnozu, ali jeste nacin na koji je nosim.
I evo me opet, sedam godina kasnije, u Beogradu. Ovaj put bez obaveze i bez straha. Turisticki a zapravo, ko zna zasto dolazimo na neka mjesta.
Prije dva dana ulazim za promjenu, u autobus. Jedna starija gospodja mi ustupa mjesto, izlazi nakon par stanica. Na sljedecoj ulazi stariji gospodin, sjeda pored mene i zapocinje razgovor, kao da se znamo godinama.
Prica kako su ga "hakirali", kako je isao u policiju pa u banku da podigne novac. Izgovara mi svoj broj telefona 064...., onako usput. Salim se da cu ga sad nazvati kad ga vec znam. Smijemo se.
Pita odakle sam. Spominje Sarajevo, poslovna putovanja, lijepa vremena… i onda kaze, skoro pa usput: "Imalo se para, bilo se mlado."
Pitam ga koliko dugo zivi u Beogradu. Kaze: "91 godinu. Ovdje sam rođen."
Oboje se nasmijemo mom "glupom" pitanju.
Dolazi moja stanica. Pozdravljamo se kao stari poznanici. Pozelimo jedno drugom svako dobro i svako ode na svoju stranu.
I ostane ti to.
Koliko jednostavnosti u obicnom covjeku. Koliko je malo potrebno da poneses najljepsi suvenir iz jednog grada, nekoliko recenica, osjecaj da smo, makar na trenutak bliski.
Zapamtila sam njegov broj.
Mozda ga nazovem. Ne zbog razgovora, nego da kazem hvala. Zbog svega, zbog cega sam, izgleda i dosla.
I zapravo nisam ja ni dosla u Beograd "turisticki". Dosla sam izgleda da zatvorim jedan krug a to su mi potvrdili i ovi spomenuti ljudi.

Juce sam posjetila Muzej 90-ih u Beogradu, smjesten u samoj blizini Narodne skupsine, u ulici Kralja Milosa. Vec ta loka...
28/05/2026

Juce sam posjetila Muzej 90-ih u Beogradu, smjesten u samoj blizini Narodne skupsine, u ulici Kralja Milosa. Vec ta lokacija nosi neku tezinu, kao da se proslost i sadasnjost sudaraju na istom mjestu.
Ulazak u prostor nije bio samo ulazak u muzej, nego u stanje. Lavirint kroz koji sam prolazila nije bio samo fizicki, bio je to povratak u devedesete, u osjecaje koje sam mislila da sam odavno poslozila. A ipak, nisu nestali.
Iznenadilo me ono sto sam vidjela. Cvijet Srebrenice. Natpis "Pazi snajper". Bilo je neceg snaznog u tome sto su tu, u Beogradu, izlozeni bez objasnjenja koje bi ih umanjilo ili opravdalo. Samo stoje i traze da ih pogledas.
Posebno me dotakla ideja o "herojima sa sve tri strane", ljudima koji su rodjeni kao ljudi i koji su, uprkos ratu, to i ostali. To je mozda najteza i najvaznija misao cijele postavke. U vremenu kada se sve dijelilo, oni su odbili da prestanu biti ljudi.
Kako sam prolazila kroz lavirint, emocije su se vraca, ne naglo, nego slojevito. Slike, recenice, fragmenti. Nije bilo jedne price, nego mnogo njih, isprepletenih, nedovrsenih. I bas u toj nedovrsenosti lezi istina tog vremena.
Na izlazu, mali bife. Limunada. Jednostavan trenutak nakon svega. Sjedila sam s kcerkom i pokusavale smo sloziti utiske. Nisam bila sigurna sta joj tacno mogu objasniti, a sta se mora osjetiti.
Mozda je to i poenta tog mjesta, ne da ti kaze sta da mislis, nego da te vrati tamo gdje si bio, ili da te suoci s onim sto nikada nisi do kraja razumio.
I da te, barem na trenutak, natjera da osjetis ili ponovo prozivis.

27/05/2026

Ma mogu...😁

Bajrambarecula 💚
27/05/2026

Bajrambarecula 💚

Address

Donji Vakuf

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Fata Hadzibegovca posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Fata Hadzibegovca:

Share

Category