11/08/2025
Jeste li čuli za RADOVANA STANKOVIĆA zvanog Rašo, sina Todora i majke Joke? Niste – a trebali biste!
Radovana su pripadnici SFOR-a uhapsili u julu 2002. godine i sproveli ga u pritvorsku jedinicu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu, no tri godine kasnije Haški tribunal je predmet protiv Radovana Stankovića ustupio Sudu BiH na procesuiranje.
Konačno, pravosnažnom presudom Suda BiH od 28. marta 2007. godine, Stanković je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog počinjenja krivičnog djela Ratni zločin protiv čovječnosti.
Naime, Stanković je bio, kako to svjedokinje navode „glavni“ u zatočeničkom centru formiranom u kući Nusreta Karamana u selu Miljevina kod Foče.
Ovaj zatočenički centar je bio poznat kao „javna kuća“ u koju su dovođene žene, djevojke i djevojčice uhapšene na području Foče i Kalinovika, te se Radovan prema njima ponašao kao da su njegovo privatno vlasništvo s kojim može činiti šta god mu je volja.
I činio je.
Svjedokinja B je iz zatočeništva u Kalinoviku prebačena u jedan privatni stan u Foči iz kojeg je nakon nekog vremena dovedena u Karamanovu kuću te prvu noć po dolasku je spavala s Radovanom Stanovićem no kako navodi, tu noć je nije silovao „jer mu nije bila privlačna, budući da je bila izmrcvarena od prethodnih silovanja počinjenih nad njom noć prije dolaska u Karamanovu kuću i imala je obimno krvarenje“.
Stanković se ponašao bahato i komotno. On je „i tukao, i silovao, i sve“.
Jednom je Radovan Stanković, sin Todora, majke Joke i brat Ranka tražio od svjedokinje D da ga okupa u kupatilu, no ona to nije željela učiniti – „Radovan ju je toliko jako udario šakom, da je bila sva modra“.
Drugi vojnici su svakodnevno dolazili u Karamanovu kuću i silovali djevojke i djevojčice. Jedan vojnik je uvijek silovao djevojčice. Stanković je jedne prilike natjerao svjedokinju C koja je bila „njegova“ da gleda kako siluje njenu maloljetnu, petnaestogidišnju sestru, svjedokinju D.
Također, Radovan je jednom odveo svjedokinju C u stan koji mu je dodjeljen u selu Miljevina te ju je tu držao zatočenom oko 10 dana – u stan je „da ga pogleda“ par p**a dolazila Radovanova majka a jednom i sestra. Neću dalje...majka i sestra razgledaju stan, dok ti u njemu držiš i seksualno zlostavljaš izmrcvarenu, zatočenu djevojku!
Dva mjeseca nakon izricanja pravosnažne presude Radovan je pobjegao iz Kazneno-popravnog doma u Foči. Uhapšen je četiri i po godine nakon bijega i to, gle čuda, u Foči. U bijegu su mu pomogle doktorica i medicinska sestra, Ranka Dragičević i Brankica Davidović, kod kojih je Radovan trebao da dođe na pregled zuba – pošto su priznale krivicu, osuđene su na uvjetnu kaznu u trajanju od šest mjeseci.
Pa šta, mislim, pomogneš osuđenom ratnom zločincu da pobjegne, nije to sad ništa strašno, je li!? Također, za pomaganje u bijegu, osuđen je i njegov brat Ranko Stanković na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine – no, optuženo je i 10 stražara KPD Foča, koji su oslobođeni optužbe te su zbog suspenzije s posla naplatili od entiteta Republika Srpska 136.000 KM.
Nego, zašto ja vama ovo pišem? Vama nježnim cvjetićima koji samo želite mir i suživot te da vlasti prekinu sa tom zapaljivom nacionalnom retorikom? Vama, koji se u komentarima pitate zašto biste vi uopšte znali ko su ti ratni zločinci? Vama koji ne pratite suđenja a i zašto biste ih pratili?
Zato što, gospodo miroljubivi cvjetići, živite u državi u kojoj je ubijeno preko sto hiljada (STO HILJADA) ljudi.
Zato što je gospodo potrebno u prosjeku ispaliti 1700 metaka da bi se ubio jedan čovjek, pod pretpostavkom da je riječ o borbi, no gospodo miroljubivi cvjetići u državi u kojoj živite je ubijen veći broj civila nego vojnika.
Mnogi od njih, su strijeljani na način da su im zavezane ruke i stavljeni povezi preko očiju te im je kukavički pucano u leđa. Porodice još uvijek traže njihova raskomadana tijela i kosti po masovnim grobnicama.
Ti ubijeni ljudi su imali očeve, majke, sestre, sinove i kćeri – i ti ljudi žive među vama. Ti ljudi, gospodo miroljubivi, krhki cvjetići žive među vama i traže pravdu. Ili makar podršku. Ti ljudi zaslužuju podršku i zaslužuju da znamo sve o ratnim zločinima i zločincima!
Zato što gospodo živite u državi gdje je preko 200000 ljudi zatočavano u preko 1000 zatočeničkih objekata. Maloljetnici su dovođeni u logore. Zlostavljani. Mučeni. Paljeni. Ne možete ni zamisliti šta su tim ljudima radili. I ti ljudi žive među vama. Družite se s njima.
Ti ljudi zaslužuju pravdu i zaslužuju da svaki dan pišete i pričate s njima i o njima.
Zato što gospodo živite u državi gdje su desetine hiljada žena silovane i seksualno zlostavljane. Gdje su se nad njima iživljavali ovakvi i slični ratni zločinci koji danas, bezbrižno žive među vama.
Zato što gospodo živite u državi gdje vam djeca veličaju ratne zločince, hodaju sa oružjem, spremaju i pozivaju vas na osvetu.
Zato što gospodo nemate nimalo, ama baš nimalo empatije prema ljudima koji žive s vama i među vama!
Sram vas bolan bilo!
Pise: Kemija Hodžić
