18/09/2025
HRAM ZALASKA SRCA 🕊️🖊️
Napisao sam post tačno prije dvije godine, a netom poslije toga simboličku poruku o životu i smrti u kontekstu projekta poništenja saosjećanja i odnosa, ne kao socijalnog eksperimenta, nego dijela projekta i plana dehumanizacije i barbarizacije čovječanstva. To nije priča bliskog istoka, udaljenih događaja, nego priča svijeta, čovječanstva i tebe lično i doslovno, čije uticaje već živimo.
Paralelna posljedica je posljednja Al Nakba najfinijeg dijela ljudskog roda, a najava za one racionalne, stvarnog ustoličenja najveće smutnje kao dio putovanja unaprijed određenog, na što su spisi od arameja, filisteja, arapa i drevnih stanovnika orijenta kroz jasnoću i poslanice do detalja opisali, bez i jedne omaške, u kontekstu današnje stvarnosti sa strogom podudarnošću svih događaja koji su prethodili i sada aktuelnih, posebno detaljno kroz tarih i hadith predaje, bez zadiranja u teološka reinterpretiranja. Sa druge strane, velike su, otvorene i jasne najave kreatora haosa, da novembar 2025 g., manje vjerovatno 2026. g. i naredne mjesece mapiraju kao vlastiti trijumf i početak ere najpotpunije kontrole čovječanstva kroz silu, moć i iluziju, bez mogućnosti pojedinačnog i kolektivnog odupiranja. Dvije godine poslije ovog repostovanog posta, kazat ću da sam već tada shvatio da odnosi i ljudska priroda, poredak, neće imati prostora ostati istim, i u tim događajima vidio tačku prijeloma. Trajat će putovanje, bez sličnosti sa svim što smo kroz živote navikli. Strano i neizvjesno za generacije koje su sa humanim mind-set-om u kojem su empatija, suosjećajnost i međuodnos civilizacijske vrijednosti, naročito nakon što ova 2025 g. manje vjerovatno 2026 g. bude pri završetku i ovapločeni početak novembarskog "trijumfa" i narednih mjeseci (nezapamćenog zamajavanja), već uveliko najavljeni od glasnogovornika i prodvoditelja programa elitne supremacije, u uzurpiranim kananitskim špiljama, podno jeruzalemskih zapadnih zidina prekjučer.
Ovo nakon dvije godine pišem upravo jer je dovoljan period da racionalno sagledamo i uočimo veličinu i krupnoću posljedica po ljude planetarno.
I pišem zbog svih nepokolebljivih empata koji odnos i suosjećanje nisu spremni predati, ni po cijenu življenja. Oni su cilj manji i jednak kao i osvjedoćenje, ali manji od života stvarnih žrtava, koji su jedina stvarnost perioda crnine i ljudske tame, pored velova simulirane stvarnosti. U postu nema jasnih toponima, imena proglasa, zvaničnika, predstavnika "sila", država, mainsteram subjekata, ideologija, poklnika ©️i👁️na, skupina, koje su besramno i otvoreno najavili slijed i objelodaniti oročene planove, jer je uz malo traženja lahko pronaći, dostupno i neskriveno, a i radi vlastitih iskustava pri prenošenju istih, jer izvori samo imaju pravo indirektno pokazati silu masi. I nismo ovo najavili mi nego najviši predstavnici/zvaničnici dva svjetska državna (globalna) hegemona.
Stoga... Vama/Nama
Štit savjesti je jedan, u prvih i posljednjih 10 svetih znakova Al-Kahf-a / Pećine.
Kada ubrzaju vrijeme i slijed, vi da usporite i znaš.... 439 dana i strpljivo do svanuća, do topljenja ustoličene iluzije, kad zaliči na reljefni prikaz poput teksture od soli, pa dalje rahat sa obećanim...❤️📖
🇵🇸 Onako kako nestaju oni najnemoćniji među nama, tako nestaje i cijeli naš svijet.
U ovoj otužnoj priči o nemoći svih nas, nestalih, koji smo u stanju još samo konstatovati da zajedno sa njima stradavaju i nestaju sve vrijednosti pravednosti i humanosti, i svi mi sa njima.
Da vrijednost ljudskog života uključujući svu prošlost ljudske vrste, nikada nije imao nižu cijenu. Došli smo u tačku gdje smo već prethodno sve dopustili i sada smo u izboru da gledamo ili da ignorišemo. Nemoć je to stvorila, nehat i konformizam potrošačkog društva, kojem smo predavali jednu po jednu vrijednost za komadiće papira od "vrijednosti". A taj je odavno postavljen vrjednijim od nas samih.
PaIestinska stvarnost je pred Bogom šehadet, pred nama osvjedočenje o smrti cijele ljudske civilizacije sa svim njenim koliko toliko izgrađenjim vrijednostima života i humanosti. Svaka palestinska sudbina je i naša sudbina. Ne postoji vrsta koja svjesno uništava vlastitu, izuzev čovjeka...
Prepoznat ćemo to... Znam, mi jedni drugima ne vjerujemo. To nam je svima usud vakta. Činjenice mogu čekati na nas. Žurba im nije. A... Svijet je od ovog vremena, pa na dalje, samo tehnički živ. Sve naše, sve ljudsko je umrlo s Feničanskim nebom, mrtav sam i ja i ne znam kada ću se opet roditi...
Kula Podcast - male životne priče
