Pisac iz sjene

02/03/2025

Egopredatori

"Gdje radiš"?
"Gdje živiš"?
"Je li beba na putu"?
Bezbroj pitanja od iritirajućih ljudi, koji nemaju pametnijeg posla osim da ih brinu životi drugih.
U svom tom "sakupljanju informacija", od kojih nemaju ni najmanje koristi, ti ljudi često prelaze granice pristojnosti ulazeći u ličnu sferu onoga koji je pitan.
Ali, ta pitanja nisu slučajna, a kamo li da su postavljena iz neke tobože brige za tvoj materijalni ili bilo neki drugi status.
Naprotiv, ta pitanja su često pažljivo probrana, jer takvim ljudima pomažu da hrane svoj ego.
Iza tih naizgled bezazlenih pitanja, skriveni su zavist i zlo, kao i utjeha da eto neko u životu prolazi gore od njih.
Što je razočaravajuće, takvih je većina.
Zapamtite, niste dužni da odgovorate na nezgodna pitanja koja postavljaju takvi ljudi, a koja vama lično smetaju.
Najbolje je da takva pitanja egopredatora u razgovoru jednostavno ignorišete, jer takvi ljudi to i zaslužuju.

02/03/2025

Šta ako "stvarnost" nije ništa drugo nego hologram, svjetlosna matrica nalik ogledalu koja reflektuje svijest koja je na njega projicirana?

Kvantni zakon bića sugeriše da sve zavisi od tebe, svijesti koja živi svoj nezavisni život. Drugim riječima, ono si što misliš da jesi.

22/02/2025

Ljudi i neljudi je uvijek bilo i biće do kraja vremena.
Tako je kako jest, mi tu ne možemo ništa.
Ali, ono što možemo je da se čuvamo da i mi ne postanemo neljudi.
Jer, na kraju, samo je to bitno.

20/02/2025

RAD JE NAJVEĆA PREVARA ČOVJEČANSTVA

Svi mi radimo ili smo radili u nekom periodu svog života da bismo zaradili novac - bio on u obliku običnog papira ili virtualnom obliku na našim bankovnim karticama.
"Raditi se mora", često ćete čuti, a i ja se slažem sa tim.
Da, raditi se mora, jer kako bi inače platili sve one silne račune i sve one silne troškove koje nam nameće sam život u ovom materijalnom društvu.
I tako, trećinu svog života provedemo radeći za druge, čekajući dan kada više nećemo morati raditi i konačno se odmoriti u zasluženoj penziji.
Da bi osigurali materijalnu egzistenciju, rad je za mnoge od nas jedina mogućnost.
Ali, u zamjenu za novac mi ulažemo nešto mnogo vrijednije što ima ograničen rok trajanja, a to je vrijeme.
Vrijeme koje ide samo u jednom smjeru i koje više nikada ne možemo vratiti.
Koliko onda vremena ostaje za nas?
Ne mnogo, jer trećinu smo vremena proveli u radu, trećinu u spavanju i ono što ostaje nama je trećina.
I kada tu uračunamo vrijeme koje dijelimo sa našom porodicom, drugim ljudima i druge životne obaveze dok nismo na poslu, koliko onda zaista vremena ostaje nama za naše vlastite potrebe, kao ljudskim bićima, kao individuama koje imaju neke svoje vlastite snove, htijenja i želje?
Veoma malo...
Bilo bi (možda) nepravedno u ovu statistiku ubrojiti ljude koji uživaju u svom poslu i one koji imaju svoj vlastiti biznis, ali priznaćemo da većina nas mrzi da ide na posao.
Ipak, raditi se mora, osim ako niste neki bogati nasljednik ili po defaultu rođeni pod sretnom zvijezdom ili neko ko je iznenada dobio višemilionski jackpot na igrama na sreću.
Ali, priznaćemo, takvih je malo.
Rad je najveća prevara čovječanstva u carstvu kapitalizma, gdje se manjina enormno bogati na račun većine.
Mnogi ljudi na svijetu nisu čak ni adekvatno plaćeni za svoje vrijeme koje troše u zamjenu za crkavicu koju im daju pohlepne kapitalističke glave.
Ali, raditi se mora...