12/12/2025
OSVRT
Beskrajna lakrdija - Dejvid Foster Volas
Knjiga koja zahtijeva vrijeme, pažnju i posvećenost da se prođe kroz više od 900 stranica i preko 350 fusnota, pri čemu čitanje izgleda poput igranja tenisa, stalno se prebacujete na fusnote i vraćate na roman, a odlično odrađen prevod samo još upotpunjuje njegov kvalitet.
Roman je objavljen 1996. i tada se smatrao distopijskim romanom jer je njegova radnja smještena u periodu od 9 godina, od 2000. do 2009. (Po mom mišljenju odabir od baš devet godina je razlog što naredni broj sadrži do tada već korištene cifre). Za nas je to već prošlost. Dejvid se poigrao i da bi nas bolje proveo kroz budućnost svaku godinu je nazvao po jednom od poznatih brendova. Tako da imamo godinu pelena za odrasle, vreće za smeće, mliječnih proizvoda, medicinskih obloga... Mislim da se i u njihovim nazivima krije simbolika sa temama obrađivanim unutar romana.
Autor je iznio svoje stavove i promišljanja o raznim temama i vješto ih uklopio u cjelinu koja ima smisla. Prema broju tema imamo i širok spektar likova.
Jedna od centralnih tema je teniska akademija (sam autor je bio ljubitelj tenisa) unutar koje opisuje težinu odrastanja, borbu sa neuspjehom, težnju ka savršenstvu, roditeljstvo, odgoj, ovisnosti i to razne vrste ovisnosti (o alkoholu, opojnim drogama, seksu, hrani...), osamljenost i osjećaj samoće iako smo okruženi velikim brojem ljudi, interes, prijateljstvo...
Ne može nam promaći i ukazivanje na to koliko smo postali konzumerističko društvo, koliko nam je važna reklama, te kako se apsolutno sve može prodati pa čak i vrijeme. I to je urađeno na pomalo komičan način.
Naravno konzumerizam stvara velike količine otpada tako da je i ekologija našla svoje mjesto kao tema, kao i načini rješavanja otpada i problemi nadležnosti za isti.
Dotiče se i teme političkih odnosa (ne stvarnih), problema ratnih veterana kao i sam apsurd ratovanja.
Volas je u ovom djelu čak prorekao današnji vid komunikacije kao na primjer Viber, koji je on nazvao videofon. U tom dijelu objašnjava kako više volimo komunicirati telefonom, nego lično, jer u tom slučaju imamo osjećaj da nas neko sluša i to pažljivo dok sa druge strane osoba može biti potpuno mentalno isključena iz razgovora.
Jedna od glavnih poenti knjige jeste da društvo u globalu prestaje da ima strpljenja i pažnje, koji su vrlo važni elementi za razvoj i napredak kako individualni tako i napredak društva u cijelosti. Uživamo uljuljkani u komfor koji ne iziskuje nikakve napore.
Smatram da uloženo vrijeme u čitanje ovog djela ima višestruke benefite.
Mirna Paočić
Izdavač: Kontrast izdavaštvo Kontrast izdavaštvo BiH
