Zejd

29/07/2025

Kada su komšije gradile kuću, prije skoro trideset godina, primijetili su mali mravinjak tik uz temelje. Nisu ga dirali, bio je neznatan, gotovo nevidljiv u velikom planu gradnje. Vremenom su zaboravili na njega.

Ali mravi nisu zaboravili.

Tri decenije kasnije, prvi su se probili. Kroz betonske temelje, kroz tvrdu, mrtvu ploču, kroz slojeve ljepila, estriha i svega što je trebalo stajati između njih i njihova cilja. Nisu žurili. Nisu odustajali. Nisu tražili lakši put.

I sada, nakon trideset godina, njihova upornost pobjeđuje ljudsku sigurnost.

Zapanjuje me ta tiha, nepopustljiva odlučnost, kako stvorenja toliko mala, bez glasa, mogu nositi tako ogromnu volju. Ne razbijaju prepreke snagom, već strpljenjem. Ne osvajaju prostor brzinom, nego istrajnošću.

Možda je to prava slika uspjeha: ne da prodreš odmah, nego da nikada ne staneš.

27/07/2025

Ljubitelji knjige, zavirite u ovaj profil. 🙂

.knjige 1691 Followers, 43 Following, 9277 Likes - Watch awesome short videos created by PRIJATELJ KNJIGE

27/07/2025

Mnogi kažu: „Umro bih za svoju porodicu“, ali rijetko se zapitaju: „Da li bih živio za svoju porodicu?“ Ne traži se od tebe herojstvo smrti, već prisutnost života. Paradoks je u tome da bi dao život, a ne daješ vrijeme. Da bi umro za njih, a ne živiš s njima. Budi ono što se od tebe traži: prisutan, dosljedan, nježan. Jer ljubav se ne mjeri riječima o velikim žrtvama, nego malim djelima svakog dana.

25/07/2025

Da bi mogao vidjeti stvari onakvima kakve zaista jesu, bez iluzija, predrasuda i maski, najprije moraš skinuti vlastite maske. Jer svijet ne posmatramo očima, već sobom. A ako sebe ne vidiš istinito, ni ono što gledaš neće biti istina. Spoznaja stvarnosti počinje samospoznajom.

22/07/2025

Neki ljudi naprave brod, ali nikad ne odu.
A drugi uzmu dasku, stave komad duše u nju i preplove more.

18/07/2025

Šta je život, par koraka, od ulice do sokaka.

17/07/2025

Otišao je kao kap rose s lista u zoru, nečujno, a svitanja... ona više neće biti ista.

13/07/2025

Koliko li samo uzdaha večeras presijeca tišinu ove noći. Koliko duša nemoćno gleda u tamu, tražeći dašak svjetla, tražeći sebe. Koliko jezika su večeras zubi zadržali, da ne izreknu bol koja iznutra peče, da ne izlete riječi koje niko ne bi razumio, osim Onoga koji sve zna i čuje. Koliko je očiju večeras natopljeno suzama koje nikada neće biti viđene, koliko pogleda nepomičnih, skamenjenih, bez riječi, a govore sve. Koliko ruku drhti, nesigurnih i umornih od borbe s nevidljivim neprijateljem. Koliko srca kuca u nemiru, krvareći u tišini, daleko od pogleda drugih. Koliko ljudi večeras sjedi u četiri zida, slušajući tišinu…
a u njima buka, lom, galama misli koje ne znaju stati.

S takvima, u mislima i u molitvama.

Laku noć...

13/07/2025

Sarajevo nije grad ćevapa.

Poznato je po Gazi Husrev-begu, Isa-begu Ishakoviću, Mula Mustafi Bašeskiji i stotinama drugih bisera i dragulja, žena i muškaraca.
Po Ferhadiji i Sebilju, Vijećnici i ratnim ranama.
Po duši koja je preživjela carevine, ratove i izdaje.

Danas, umjesto Begove džamije, ljudima pokazujemo fast foodove. Umjesto Isa-begovog hamama, vodimo ih da jašu konje u plastičnim sedlima. Umjesto u muzeje, vodimo ih na pileće sendviče.

Od grada znanja, duhovnosti i historije pravimo lunapark brzih senzacija, jer smo dopustili da nas predstavljaju oni koje ni vlastita savjest ne bi odabrala, proizvođače buke u praznim životima.

12/07/2025

Ljubomora je tiha bol onih koji tvoje postojanje doživljavaju kao prijetnju vlastitoj nedovoljnosti.

06/07/2025

U svakom čovjeku je faraon. Svako u sebi krije ono što je faraon javno izrekao rekavši: “Ja sam vaš vrhovni gospodar!” Faraon je našao prostor i recepciju svome faraonstvu, dok mnogi od nas nisu, čime smo, s jedne strane, pošteđeni, a s druge strane uskraćeni za dublje upoznavanje sebe i borbu sa svim faraonima koji nas, između ostalog, čine.

Sebe poznajemo najmanje, iako sa sobom živimo sve vrijeme.

03/07/2025

U mislima mi izranja slika majke. Uvijek mi se javi u prijelomnim trenucima života. Kao da sam nevidljivim nitima još uvijek vezan za utrobu iz koje sam ponikao, ma koliko dugo i daleko bio od doma.