30/07/2025
Uvijek kada krenem na putovanje, sa sobom povučem jednu traumu. Zapravo, imam ih više, ali ova je vezana isključivo za putovanja. Moja mlađa kćerka i ja sjedili smo jednom ispod hotela Pelegrin u Kuparima. To više nije hotel, već ruševina iz zadnjeg rata. Sunce nas je peklo, a mi smo posmatrali pučinu s oštrih stijena. More je postalo snažno i nju je odvukla snaga talasa. Nemoćno sam pokušavao uhvatiti joj ruku. Borba je potrajala i more je popustilo. Kad sam je izvukao, na njenom tijelu bile su rane iz kojih je tekla crvena krv. Iako to nisam mogao predvidjeti, mučila me je krivnja i potpuno sam klonuo. Sjeli smo i ja sam krpio svoje i njene razderotine. Šta bi se desilo da su okrutni talasi oteli obje moje kćeri!? Da li bih morao birati!?
Sad obje spavaju na neudobnim autobuskim sjedištima, i ja ne znam kako izgledaju njihovi snovi. Da znam, možda od ove priče ne bi nastalo ni slovo.
Ove godine smo krenuli kontinentalnije. Meni se nije išlo, ali one su insistirale. Govorile su da je to dobar izbor i da treba da pođem. Od stvari koje sam trebao ponijeti, jedino se nisam mučio s odabirom knjige. U torbu sam ubacio "Me'med, crvena bandana i pahuljica" Semezdina Mehmedinovića. To je njihov poklon meni, od prošle godine. S unutrašnje strane knjige napisale su toplu posvetu. Prije nego su mi je poklonile, obje su pročitale šta su napisale – starija je započela, a mlađa završila čitanje.
Piše: Kenan Zuković
