SVEGA

08/05/2026

, , Episode 046 / 340
"He who knows not, and knows not that he knows not, is dangerous! Avoid him! He who knows not, and knows that he knows not, is a child! Teach him! He who knows, and knows not that he knows, is asleep! Awaken him! He who knows, and knows that he knows, is wise! Follow him!"
Author unknown


" Ko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je! Izbjegavajte ga! Ko ne zna, a zna da ne zna, dijete je! Naučite ga! Ko zna, a ne zna da zna, spava! Probudite ga! Ko zna, a zna da zna, mudar je! Slijedite ga!"
Autor nepoznat

08/05/2026

07/05/2026

While others waited for instructions, one man was already singing in the face of death.

Dok su drugi čekali instrukcije, jedan čovjek je već pjevao u lice smrti.

It was the morning that changed the world—September 11, 2001. As the towers shook, Rick Rescorla, the head of security, didn’t believe in happy endings; he believed in discipline.

Bilo je to jutro koje je promijenilo svijet, 11. septembar 2001. godine. Dok su se tornjevi tresli, Rick Rescorla, šef obezbjeđenja, nije vjerovao u sretne završetke, već u disciplinu.

With a megaphone in hand, he sang old Cornish songs while leading 2,700 people to safety. His voice was the only thing standing between panic and salvation. When his wife told him in a brief phone call to save himself, he simply replied: "I have to get all my people out."

Sa megafonom u ruci, pjevao je stare kornvolske pjesme dok je izvodio 2.700 ljudi na sigurno. Njegov glas je bio jedina stvar koja je stajala između panike i spasa. Kada mu je supruga u kratkom pozivu rekla da se spasi, samo je odgovorio: "Moram izvući sve svoje ljude."

He headed back inside as the ground trembled. That was the last time he was seen. His body was never recovered.

Vratio se unutra dok je tlo podrhtavalo. To je bio posljednji put da su ga vidjeli. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Rick Rescorla wasn't a movie hero; he was a man who forged his discipline over decades, only to use it in those few minutes when it mattered most.

Rick Rescorla nije bio heroj iz filmova, već čovjek koji je svoju disciplinu kovao decenijama, da bi je upotrijebio u onih nekoliko minuta kada je to bilo najvažnije.

Today, 15 years later, the memory remains of a voice that sang in the dust and darkness while others surrendered to fear. Calm and dignified.

Danas, 15 godina kasnije, ostaje sjećanje na glas koji je pjevao u prašini i mraku, dok su se drugi predavali strahu. Mirno i dostojanstveno.

07/05/2026

, , Episode 045 / 340
"The more conditions people have for happiness, the unhappier they are."
Author unknown


"Što ljudi imaju više uslova za sreću, to su nesretniji."
Autor nepoznat

06/05/2026

, , Episode 044 / 340
"And whenever a day passes, a part of you goes with it."
Hasan el-Basri


"I kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe."
Hasan el-Basri

05/05/2026

, , # dashrathmanjhi

Our Yukkie knows that you don't go around obstacles, you go through them.

Naš Yukkie zna da se prepreke ne obilaze, nego se kroz njih prolazi.

Some call it stubbornness, and I call it – character.

Neki to zovu tvrdoglavost, a ja to zovem – karakter.

OUT OFF PROTOCOL: 2/5 - IZVAN PROTOKOLA: 2/5

The man who moved the mountain (literally)

Čovjek koji je pomjerio planinu (doslovno)

Imagine living in a village separated from the nearest hospital by a huge mountain. To reach a doctor, you had to go around for 70 kilometers.

Zamislite da živite u selu koje je od najbliže bolnice dijeli ogromna planina. Da biste došli do doktora, morate kružiti 70 kilometara.

That is how Dashrath Manjhi lived in India.
When his wife passed away because they couldn't reach the hospital on time, Dashrath didn't sit down and cry. He didn't wait for the government, protocols, or permits.

Tako je živio Dashrath Manjhi u Indiji.Kada mu je supruga preminula jer nisu stigli do bolnice na vrijeme, Dashrath nije sjeo da plače. Nije čekao vladu, protokole, niti dozvole.

He took a hammer and a chisel.
Everyone told him he was crazy. The experts laughed: "A mountain cannot be torn down with your bare hands, man."
Dashrath worked every day. Sun, rain, wind – just him and his hammer.

Uzeo je čekić i dlijeto.
Svi su mu govorili da je lud. Stručnjaci su se smijali: "Planina se ne ruši rukama, čovječe."
Dashrath je radio svaki dan. Sunce, kiša, vjetar – on i njegov čekić.

It took him 22 years.
When he finished, the cut through the mountain was 110 meters long. The trip to the hospital was reduced from 70 kilometers to just one kilometer.

Trebalo mu je 22 godine.
Kada je završio, usjek kroz planinu bio je dug 110 metara. Put do bolnice se smanjio sa 70 kilometara na samo jedan kilometar.

The mountain was big, but his purpose was bigger.
Sometimes protocols are just there to slow us down. The right path is created by the one who does not give up.

Planina je bila velika, ali je njegova svrha bila veća.
Ponekad su protokoli tu samo da nas uspore. Pravi put pravi onaj ko ne odustaje.

05/05/2026

, , Episode 043 / 340
"Those who don't believe in magic will never find it."
Roald Dahl


"Oni koji ne vjeruju u magiju nikad je neće pronaći."
ROALD DAHL (1916.-1990.)

04/05/2026

, ,

Naš Yukkie ne čita priručnike. On ne zna da je ovaj masažer "za ljude", niti ga zanima šta protokoli kažu o tome. On jednostavno zna šta mu godi i ne pita nikoga za dozvolu..
Gledajući njega kako prkosi pravilima uživanja, sjetih se priče o jednom starom farmeru iz Australije koji je, baš kao i ovaj naš mačak, pobijedio cijeli svijet samo zato što nije znao da je to što radi – nemoguće.
***
IZVAN PROTOKOLA (1/5) – Čovjek koji nije znao da se ne može
Ima tih ljudi što prođu kroz život nečujno, kao da se izvinjavaju zemlji što po njoj gaze, a onda, kad niko ne gleda, pomjere planinu ili pretrče pustinju. Onako usput, kao da istresaju pepeo iz lule.
Takav je bio i Cliff Young.
Došao starac od 61 godinu na start ultramaratona od 873 kilometra. Oko njega sve sami "atleti", utegnuti u markiranu opremu, mjere puls, piju elektrolite, znaju u sekundu kad se spava, a kad se trči. Protokol je jasan: trčiš 18 sati, spavaš 6.
A Cliff? Cliff se pojavio u radnim hlačama i gumenim čizmama. Kaže: "Čuvao sam ovce, ja tako trčim danima." Svi se smijali. Stručnjaci vrtili glavama. "Srce će mu otkazati," govorili su.
Ali Cliff nije čitao njihove knjige. Kad su oni otišli na spavanje, Cliff je nastavio. Onako, svojim "ovčarskim" korakom. Polako, ali bez stajanja. Dok su oni sanjali o pobjedi, on je već bio kilometrima ispred.
Pretrčao je sve te kilometre za 5 dana, 15 sati i 4 minuta. Srušio je rekord za skoro dva dana. Ne zato što je bio brži, nego zato što nije znao da se "mora" spavati. Njegov protokol je bio njegov sopstveni mir.
Pitam ja vas: Šta nas češće saplete – nedostatak vještine ili to što previše dobro poznajemo tuđa pravila?