18/12/2025
ADVENTSKO ŠTIVO:
Iz Poslanice Diognetu
Bog je objavio svoju ljubav po Sinu
Nitko od ljudi ne vidje Boga niti ga obznani, nego se on sam pokazao. A pokazao se po vjeri, jer njoj jedinoj dano je vidjeti Boga. Bog, Gospodar i Tvorac svega stvorenja koji je sve načinio i rasporedio, ne samo da je čovjeka ljubio nego ga je i trpio. Bio je uvijek takav, takav i jest i bit će: dobar, dobrostiv, daleko od srdžbe i istinit; da, on jedini jest dobar. I čim je u duhu nešto veliko i neizrecivo začeo, priopćio je jedinome Sinu.
Dok je, dakle, držao i čuvao u skrovitosti svoj mudri naum, činilo se da za nas ne mari i da mu do nas nije stalo. A kad je po svom ljubljenom Sinu objavio i očitovao ono što je od početka bilo pripravljeno, sve nam je odjednom darovao. I tko bi to ikada očekivao da ćemo mi uživati njegova dobročinstva, da ćemo ih gledati i razumjeti?
Pošto je, dakle, sve to već u sebi, zajedno sa Sinom, naumio , sve do nedavnog vremena prepustio nas je našoj volji i neurednim sklonostima, da nas naši prohtjevi i požude vode na stranputice. Nipošto ne zato što bi ga veselili naši grijesi, nego jer ih je podnosio; niti zato što bi odobravao ono vrijeme zloće, nego što je stvarno sadašnje vrijeme pravednosti, pa da nas ono vrijeme uvjeri da smo po svojim djelima nedostojni života kojim nas je sada Božja dobrostivost podarila. I pošto smo očevidno, sami po sebi, učinili ono što nam priječi ući u Božje kraljevstvo, da nam to omogući Božja moć. Pošto se navršila naša nepravednost, te je postalo bjelodano da nam prijeti za plaću muka i smrt, i pošto je nadošlo vrijeme što ga je Bog unaprijed odredio da očituje ubuduće svoju dobrostivost i moć – koje li ljudskosti ljubavi Božje! – on nas nije mrzio, nije nas odbacio, nije nas kaznio, nego nas je strpljivo podnosio i izdržavao te je, pun smilovanja, sam preuzeo naše grijehe: sam je svoga Sina dao kao otkupnu cijenu za nas – svetoga za zločince, posve neiskusna u zlu za zle, pravednoga za nepravedne, nepokvarljiva za pokvarene, besmrtnoga za smrtnike. A što bi drugo moglo pokriti naše grijehe nego njegova pravednost? U kome bismo mi, zli i zločinci, mogli postići pravednost nego jedino u Sinu Božjemu? Slatke li zamjene, neistražive li uredbe, neočekivanih li dobročinstava: zloću mnogih pokriva jedan pravednik, nepravednost mnogih opravdava pravednost jednoga!
