KTA BK BiH

12/05/2026

Komisija Justitia et Pax BK BiH: Onemogućavanje legitimnoga predstavljanja jest “etnički aparthejd“

Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izdala je u ponedjeljak 11. svibnja 2026. godine izjavu koju prenosimo u cijelosti.

Onemogućavanje legitimnoga predstavljanja jest “etnički aparthejd“

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine

Komisija Justitia et Pax

Potaknuta istupom predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine gosp. Denisa Bećirovića na Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, 22. travnja 2026., o legitimnom predstavljanju Hrvata u Predsjedništvu BiH koji je - ako bi se realiziralo da Hrvati mogu birati vlastitog predstavnika - ustvrdio da bi to bio “etnički aparthejd“, te

nadovezujući se na priopćenje Biskupske konferencije BiH, 29. travnja, u svezi s aktualnim društvenim i javnim raspravama, u kojemu biskupi, uz ostalo, zahtijevaju “reformu svih loših zakona, posebice izbornoga“ naglašavajući “potrebu pune i dosljedne zaštite prava hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga u Bosni i Hercegovini, uključujući njegovo legitimno predstavljanje i stvarnu jednakopravnost u svim institucijama i na svim razinama vlasti“, Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, daje sljedeću Izjavu.

I z j a v a

Bosna i Hercegovina je Općim okvirnim sporazumom za mir sa svojim aneksima, koji je potpisan 14. prosinca 1995. nakon dugih i teških pregovora u Daytonu, konstatirala da tri potpuno ravnopravna i konstitutivna naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi - zajedno s ostalima, i građani BiH, utvrđuju Ustav BiH.

Ovo je natkrovljujuće načelo Ustava BiH, kojem se entiteti moraju u potpunosti podčiniti prema članku III. (b) Ustava BiH (Odluka Ustavnog suda BiH U-5/98). Ovo načelo treba dosljedno provesti uspostavom institucija BiH kao što je Predsjedništvo BiH, gdje je u članku V. Ustava propisano da se “Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka, jednog Hrvata, koji je svaki izabran izravno s teritorija Federacije BiH, i jednog Srbina izravno izabranog s teritorija Republike Srpske“.

Odredbom iz članka V. 2. (d) utvrđuje se da, kada je je riječ o davanju izjave o neslaganju s drugom dvojicom članova, tu izjavu daje hrvatski član, što neprijeporno ukazuje na zaključak da on treba imati legitimnost kod svoga izbora od strane hrvatskog naroda - ne sama činjenica da je pripadnik hrvatskog naroda u BiH.

Duh Daytonskog sporazuma je da svaki od ova tri člana Predsjedništva ima legitimitet naroda iz kojeg dolazi kako je to utvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci U-23/14 konstatacijom: “Legitimno predstavljanje nije politička fraza, nego opće načelo demokracije u BiH“ (t. 47). Na pokušaj njegova relativiziranja nedavno je jasno odgovorio i Europski sud za ljudska prava odbacivši zahtjev Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine (actio popularis, obmana i politički ciljevi – Odluka Kovačević vs. BiH).

Skrećemo pozornost da je upravo Europski sud za ljudska prava u konačnoj odluci S. Kovačević protiv BiH, kao i u odbijajućoj odluci u predmetu Z. Begić protiv BiH, jasno naveo da “jedan čovjek jedan glas“ nije pravo koje se jamči Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Stoga je zabrinjavajuće uporno pozivanje na načela građanske države, a o tim načelima dao je jasne odgovore i sam Europski sud za ljudska prava.

Venecijanska komisija također je ukazala da je BiH specifičnog uređenja i da ima svoje opravdanje etnički princip ustroja vlasti u pojedinim institucijama.

Tako se u Mišljenju Venecijanske komisije, koje je dano u predmetu U-23/14 Ustavnog suda BiH, elaborirajući ustroj Doma naroda, konstatira: “U slučaju Doma naroda osnovna svrha je da se osigura ispravna zastupljenost konstitutivnih naroda...“ (t. 24), te (u t. 25) u odnosu na izbor izaslanika u Dom naroda konstatira da “...njegova primarna svrha nije da predstavlja kantone nego konstitutivne narode i ostale, te da ostvaruje drugu vrstu ravnopravnosti, tj. 'kolektivnu ravnopravnost' tri konstitutivna naroda...“

Ovi standardi Ustavnog suda BiH, Venecijanske komisije i Europskog suda za ljudska prava trebaju se primijeniti i na izbor članova Predsjedništva BiH.

Pitanje, o kojem je riječ, ne odnosi se na suprotstavljenost demokratskih načela “etničke separacije“, nego na osjetljivu ravnotežu inherentnu daytonskom ustavnom poretku, suprotstavljenost dvaju načela jednakog ranga: s jedne strane jednakosti građana, a s druge strane jednakosti triju konstitutivnih naroda. U tom smislu “legitimno predstavljanje“ izraz je ustavne logike ravnoteže i uzajamne nedominacije među konstitutivnim narodima.

Kvalificirati zahtjev koji se odnosi na učinkovito predstavljanje jednog konstitutivnog naroda kao “etnički aparthejd“ znači osporavanje ustavne ravnoteže i kolektivne jednakosti tri konstitutivna naroda ugrađene u daytonski ustavni sporazum.

Stoga se s pravom može reći da je izjava gosp. Bećirovića „etnički aparthejd“. Naime, ako se jednom narodu onemogući birati svoje legitimne predstavnike koji bi štitili interese tog naroda, a to isto se omogući za druga dva naroda, onda je to “etnički aparthejd“.

Zaključno, Komisija Justitia et Pax snažno upozorava da se Bosna i Hercegovina ne može graditi na političkom preglasavanju, ustavnom relativiziranju konstitutivnosti naroda niti na pokušajima da se legitimna prava jednoga naroda proglase prijetnjom demokraciji. Daytonski mirovni sporazum nije uspostavio državu dominacije brojnijih nad malobrojnijima, nego zajednicu triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda, te svih njezinih građana. Zato je neprihvatljivo i duboko zabrinjavajuće zahtjev za legitimnim političkim predstavljanjem Hrvata proglašavati “etničkim aparthejdom“, jer stvarni oblik političke diskriminacije nastaje onda kada jednom konstitutivnom narodu drugi biraju njegove predstavnike i time mu uskraćuju pravo na stvarnu političku jednakopravnost.

Stoga pozivamo domaće političke predstavnike i međunarodnu zajednicu da odmah pristupe reformi izbornoga sustava, utemeljenoj na odlukama Ustavnog suda BiH, standardima Europskog suda za ljudska prava i načelima Venecijanske komisije. Samo Bosna i Hercegovina, u kojoj će svaki konstitutivni narod moći birati svoje legitimne predstavnike a svaki građanin uživati jednako dostojanstvo i prava, može biti istinski demokratska, stabilna i europska država. Ignoriranje tih načela vodi daljnjem produbljivanju nepovjerenja, političkih kriza i institucionalne nestabilnosti, dok njihovo poštivanje otvara put trajnom miru, međusobnom uvažavanju i pravednom društvenom poretku.

Komisja Justitia et pax

Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izdala je u ponedjeljak 11. svibnja 2026. godine izjavu koju prenosimo u cijelosti

12/05/2026

Kršćani u Indiji pod sve većim pritiskom: Crkve osnovale novu krovnu organizaciju

Kršćanske Crkve u Indiji, koje su izložene stalnomu pritisku, osnovale su novu zajedničku nacionalnu Platformu kako bi se bolje obranile od političke i društvene represije u zemlji. Osnivanje Nacionalne federacije Crkava u Indiji (NFCI) dolazi usred sve veće zabrinutosti zbog nasilnih napada na svećenike i vjernike, strogih zakona protiv obraćenja u nekoliko indijskih država te pokušaja konfiskacije crkvene imovine putem zakonskih izmjena, stoji u priopćenju. Za prvoga predsjedatelja Platforme izabran je predsjednik Indijske katoličke biskupske konferencije kardinal Anthony Poola.

Nova Platforma označava „prekretnicu za ekumenizam i crkveno jedinstvo“ u Indiji. Bavit će se pitanjima koja se tiču ​​Crkava i kršćanske zajednice u cijeloj zemlji i težit će vidljivomu jedinstvu među Crkvama članicama. Istodobno će se poštovati pojedinačni identiteti, tradicije i crkvene strukture Crkava članica.

Kršćani često progonjeni

Osnivačkomu sastanku u Bengaluruu, država Karnataka, 8. svibnja, nazočilo je 45 biskupa i izaslanika iz različitih kršćanskih denominacija. Federacija je prvi ekumenski forum takve vrste u Indiji koja se bori protiv sve češćih progona kršćana, izjavio je za azijski portal „UCA News“ Joseph D'Souza, nadbiskup Crkve Dobroga Pastira koja dolazi iz anglikanske tradicije. Anthoniraj Thumma, ekumenski tajnik u Katoličkoj biskupskoj konferenciji Indije, rekao je, prema pisanju tiskovne službe „Fides“, kako će Platforma ojačati ekumenski dijalog „baveći se najhitnijim problemima zemlje i, kao ujedinjena fronta, uzimati u obzir brige kršćanske zajednice u Indiji u trenutnome kontekstu.“

Prema različitim procjenama, kršćani čine nešto više od 2 % od više od 1,4 milijarde indijskoga stanovništva. Više od 80 % stanovništva su hinduisti.

Iako Indija formalno jamči vjersku slobodu, jedna je od zemalja u kojoj je to ljudsko pravo najviše ograničeno, rekao je nedavno za agenciju „Kathpress“ nacionalni ravnatelj „A Church in Need Austria“ Tobias Pechmann. Kršćani su često progonjeni. Prema trenutačnomu izvještaju humanitarne organizacije o vjerskim slobodama za 2025. godinu, neprijateljstva povezana s vjerom, hinduistička nacionalistička retorika i pravna ograničenja nedavno su naglo porasli, a zakoni protiv preobraćenja sada su uvedeni u dvanaest država. Osim državne represije, lokalni se kršćani stalno žale na napade nasilne gomile čiji počinitelji obično prolaze nekažnjeno.

(kta)

https://www.ktabkbih.net/hr/crkva-u-svijetu/krscani-u-indiji-pod-sve-vecim-pritiskom-crkve-osnovale-novu-krovnu-organizaciju/131527

12/05/2026

Libanon: Tuga zbog rušenja kršćanske škole

U Libanonu je izraelska vojska srušila kršćansku školu u gradu Yaroun blizu granice s Izraelom. Iako je škola zatvorena od 2010. godine, kršćanska zajednica u zemlji još uvijek je duboko pogođena opsegom akcije, izjavila je za vatikanske medije vrhovna poglavarica Kongregacije sestara salvatorijanki Gospe od Navještenja s. Gladis Sabbagh.

Školu „Sv. Juraj“ osnovale su sestre salvatorijanke 1972. godine i u najboljem slučaju primala je 500 učenika. Škola je bila važna referentna točka u cijelome okrugu Bint Jubail u južnome Libanonu, kazala je Sabbagh: „Škola je pridonijela jačanju osnovnoga obrazovanja u regiji siromašnoj resursima, stvarajući zajednički identitet među stanovnicima i čineći je središtem društvenih i kulturnih aktivnosti.“

Budući da južni Libanon nije tek nedavno postao bojno polje, škola je morala biti zatvorena još 2010. godine. Ali nitko od stanovnika Yarouna nije mogao zamisliti da će je konačno srušiti Izraelci bagerima, kazala je poglavarica: „Prisutan je osjećaj kolektivnoga gubitka: Škola je bila sjećanje na djetinjstvo cijele jedne generacije.“

Yaroun je sada postao selo duhova: ne samo škola, cijelo selo je uništeno, rekla je časna sestra. To se podjednako odnosi na stambene zgrade, ulice, vodovodne i električne mreže kao i crkve i džamije. Ista sudbina zadesila je i mnoga druga sela u južnome Libanonu iz kojih je stanovništvo moralo pobjeći.

S. Sabbagh promatra prizore sravnjene školske zgrade kao duboku metaforu za rat koji također utječe na obrazovanje: „Sukobi ne samo da utječu na sadašnjost, već mijenjaju budućnost čitave generacije. Zaštita obrazovanja u vrijeme rata nije luksuz, već temeljni humanitarni imperativ kako bi se osiguralo da djeca ne moraju plaćati za nešto što nema apsolutno nikakve veze s njima“, rekla je časna sestra.

(kta)

Poglavarica Sabbagh: Kršćanska škola u pograničnome selu Yaroun zatvorena je od 2010. godine, ali njezino potpuno uništenje jako pogađa stanovništvo i redovnice

12/05/2026

Biskup Stefan Oster: Sinodski put je za mene bio „emocionalni stres“

Biskup Passaua Stefan Oster doživio je susrete Sinodskoga p**a, procesa katoličke reforme u Njemačkoj, kao „emocionalni stres“. Biskup je to izjavio u podcastu „Frings fragt!“ koji emitira domradio.de i Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK). U razgovoru s glavnim tajnikom ZdK-a Marcom Fringsom bilo je riječi i o otvorenosti na temu zlostavljanja, kršćanskome pogledu na čovječanstvo u demokraciji te njegovim iskustvima kao mladoga sportaša.

Biskup je otvoreno priznao da je jako patio jer je iz osobnoga uvjerenja savjesti dao do znanja vanjskomu svijetu kako Biskupska konferencija Njemačke ne djeluje ujedinjeno, nego podijeljeno. „A ja tome prinosim jer sam jedan od one manjine koja kaže: ‘Ne, ne idem s tobom i ne mogu ići s tobom’“, istaknuo je Oster i ponovno naglasio kako je to za njega bilo teško iskustvo. Rekao je Papi i da je u krizi savjesti jer raskol u Njemačkoj biskupskoj konferenciji nije bio njegov cilj.

Kao jedan od takozvanih manjinskih biskupa koji je na sinodskim sastancima u više navrata iznosio kritike na zahtjeve većine, doživio je izniman pritisak javnosti, objasnio je Oster. Polarizacija je došla do vrhunca. Međutim, dobio je veliku potporu izvana, kao i od unutarnjega kruga koji je s njim dijelio sličnu crkvenu politiku.

Crkva u Njemačkoj trenutno prolazi kroz najveću transformaciju od reformacije, objasnio je Oster. Postoji proces promjene iz vremena koje karakterizira nacionalna Crkva u vrijeme u kojemu katolici moraju moći reći što i zašto vjeruju. Ovo se ne odnosi samo na laike. Svatko tko se prijavljuje da postane svećenik također mora stvarno biti prikladan. Iskustvo je pokazalo da „sveti red“ to neće popraviti. Tko je već u bogosloviji bio neobičan, na kraju bi postao još čudniji.

Biskup je također pozvao na otvorenost u odnosu prema financijama i slučajevima zlostavljanja u Crkvi. U isto vrijeme, on također cijeni kada zaštićeni prostor ostaje očuvan tijekom osjetljivih procesa donošenja odluka. Kada je riječ o problemu zlostavljanja i informiranja, Oster smatra da je Crkva u Njemačkoj daleko ispred većine Crkava u drugim zemljama. Naravno, to ima veze i s financijskim mogućnostima u ovoj zemlji, objasnio je biskup. Studija o zlostavljanju u njegovoj Biskupiji predstavljena u prosincu stajala je ukupno tri četvrtine milijuna eura.

Istodobno su se postavljala pitanja o uzrocima unutar sustava i obnovi struktura. „Puno se toga dogodilo i svijest je porasla.“ Bez hvastanja, Crkva je već postala pionir u Njemačkoj u smislu stručnosti o ovome velikom društvenom pitanju, objasnio je biskup. Ipak, posla još ima. Zato je važno ne popustiti u potpori pogođenima.

Medijska dinamika ide u smjeru skandala

Biskup Passaua također je uvjeren kako su stabilne demokracije Zapada nezamislive bez judeo-kršćanske slike čovječanstva. No, zabrinjava ga trenutni razvoj događaja: „Trenutno pilimo vlastitu granu na kojoj smo izrasli.“ Crkva se zalaže za pogled na čovječanstvo, Boga i svijet koji poštuje dostojanstvo svake osobe, naglasio je biskup. Ali, što se u to manje vjeruje, to više raste partikularizam, protivljenje i skupni egoizam.

Važna je međusobna prepirka, rekao je Oster. Treba govoriti ono u što si uvjeren, ali ne udarati po onima koji misle drugačije. Međutim, medijska dinamika trenutno ide u drugome smjeru, primijetio je biskup koji je nekad radio kao televizijski novinar. U prvome planu je dobivanje klikova, skandaliziranje, emocionaliziranje i polarizacija. To se ponekad prakticira i u crkvenim medijima. „Već smo izgubili nešto od kulture razgovora koju bismo zapravo trebali zastupati.“ Na primjer, kad se čitaju neki od komentara kršćana na Facebooku, često ih se može prepoznati. „Nismo nimalo bolji od ostatka društva.“

Porazi u džudu uče poniznosti

U podcastu je biskup Oster govorio i o svojim porazima kao mladoga sportaša. Prema njegovim riječima, poraz u džudu je više ponižavajuć nego u nogometu ili tenisu jer ovo je borba muškarca protiv muškarca ili dječaka protiv dječaka. „On te onda zgrabi ili udari. A ti legneš na zemlju i ne možeš dalje.“

Tema poniznosti duboko pripada Crkvi, pa tako i biti ponižen, rekao je Oster. Ako pogledate Utemeljitelja kršćanske religije, onda je njegov život priča o uspjehu, barem do križa. No, kao što je poznato, njegovi ga ne primiše, nego pogubiše. „Ovako nešto pripada samoj biti naše vjere i također je iskustvo koje nam kao ljudima treba da sazrijemo kao ljudi.“

(kta)

https://www.ktabkbih.net/hr/crkva-u-svijetu/biskup-stefan-oster-sinodski-put-je-za-mene-bio-emocionalni-stres/131518

Biskup Passaua Stefan Oster doživio je susrete Sinodskoga p**a, procesa katoličke reforme u Njemačkoj, kao „emocionalni stres“

12/05/2026

Svećenička izobrazba u Njemačkoj uništava svećenstvo

Freiburški dogmatičar Helmut Hoping nove propise o izobrazbi svećenika u Njemačkoj vidi kao temeljnu promjenu u katoličkoj percepciji svećenika. „Ratio nationalis“, dokument koji je usvojila Njemačka biskupska konferencija, slabi klasičnu razliku između zaređenoga svećeništva i nezaređenih pastoralnih službi.

Novi propisi zapravo su oproštaj od modela svećenika kao duhovnoga vođe i umjesto toga se oslanjaju na sinodnost, timske strukture i veću uključenost laika. Posebno je upečatljiva izjava da „sposobnost vodstva“ više nije preduvjet za ređenje, rekao je Hoping. U budućnosti bi mnogi svećenici prvenstveno djelovali kao „svećenici suradnici“, bez ikakve odgovornosti vlastitoga vodstva. Istodobno raste važnost nezaređenih pastoralnih službi. Biskupi godinama postupno dodjeljuju laicima zadaće koje su tradicionalno bile rezervirane isključivo za svećenike, piše Hoping. To uključuje pogrebne službe, sakramentale i zadaće vodstva zajednice.

Svećenstvo i laici zajedno

Novi „Ratio nationalis“ usredotočen je na zajedničku odgovornost klera i laika. Predviđeni su decentralizirani putovi izobrazbe, zajednički formati izobrazbe s drugim pastoralnim profesionalnim skupinama i veće sudjelovanje kvalificiranih žena u svećeničkoj izobrazbi.

Ovo mijenja percepciju svećenstva, kaže Hoping. Svećenici se sve više svode na svoju sakramentalnu ulogu „službenika euharistijskoga kulta“, dok zadaće vodstva i kontrole spadaju na druge aktere.

Freiburški dogmatičar također je kritičan prema tome kako se među svećenstvom odnosi prema temi homoseksualnosti. Dok se vatikanski „Ratio fundamentalis“ izričito bavi ovom temom, ona se u njemačkome dokumentu o izobrazbi svećenika spominje samo u bilješci. Time se ignorira „homoseksualizacija svećeničkoga klera“, piše Hoping.

(kta)

Freiburški dogmatičar Helmut Hoping za „Tagespost“: Novi dokument Njemačke biskupske konferencije slabi tradicionalno shvaćanje svećeništva i crkvenoga autoriteta

11/05/2026

Papa Lav XIV. primio u osobnu audijenciju biskupa Petra Palića

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u ponedjeljak 11. svibnja 2026. godine da je papa Lav XIV. u osobnu audijenciju primio mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog te potpredsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Petra Palića.

Na susretu je bilo riječi o pastoralnoj situaciji u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji kao i o aktualnim društveno-političkim izazovima u Bosni i Hercegovini.

Prije susreta s papom Lavom XIV. biskup Palić se susreo i s državnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom.

(kta)

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u ponedjeljak 11. svibnja 2026. godine da je papa Lav XIV. u osobnu audijenciju primio mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Petra Palića

11/05/2026

Kardinal Gerhard Müller: O blagoslovu Božjemu i lažnome blagoslovu ovoga svijeta

Komentar kardinala Gerharda Ludwiga Müllera na pojedine rezultate konzultacija nekih studijskih skupina za Svjetsku sinodu, objavljen u više medija, prenosimo u cijelosti.

Studijske skupine koje je papa Franjo osnovao tijekom Sinode o sinodnosti 2024. godine sada postupno objavljuju svoje – iako vrlo kontroverzne – rezultate konzultacija. Oni su fatalno slični u dvije točke: po svome nepovjerenju prema središnjemu sadržaju katoličkoga nauka koji brkaju s vremenski ovisnim sustavom mišljenja, umjesto da ga prepoznaju kao neprestani i potpuni prijenos Božje objave sadašnjim i budućim generacijama te u pokušaju povezivanja s dominantnim ideologijama uz tzv. „promjenu paradigme od krute dogmatike do čovjekoljubiva pastorala“ kako bi zadobila priznanje svojih protagonista.

Objavljene istine se ne negiraju otvoreno. Ali se potpuno ignoriraju i pritom gradi vlastita kuća udobnoga kršćanstva u skladu sa svijetom. Za zbunjivanje naivnih istovjeraca ukrašavaju se klišejima koji zvuče biblijski i duhovno: „Što Duh govori zajednicama“, razlikovanje umjesto osude, milosrdni i sveprihvaćajući Isus protiv rigoroznih zakonoznanaca i konzervativnih profesora teologije zarobljenih u svojim sustavima koji se više bave odanošću slovu i krutom doktrinom nego ljudima u njihovoj slabosti i ranjivosti.

U zanemarivanju ili nepoznavanju katoličke tradicije dolazi do sofistički naglašene izjave da se grijeh ne sastoji u svjesnome i dragovoljnome djelovanju protiv Božjih zapovijedi, nego u odbijanju sveobuhvatnoga milosrđa onima koji ih ne mogu ili ne žele ispuniti.

U stvarnosti, Crkva uči da je Krist umro na križu za grijehe svih ljudi i da Duh Sveti ne uskraćuje Božju milost nikome tko se obrati Evanđelju kako bi mogao živjeti novim i svetim životom slijedeći Krista. Samo zato Apostol može reći krštenima: „Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove... da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“ (Ef 4, 17, 22-24).

U kontekstu biskupskih sinoda i nacionalno-sinodskih putova u mjesnim Crkvama, uvijek se nameće omiljena tema pojedinih biskupa, teologa i laika aktualnoga vremena. Umjesto da vode ljude k Bogočovjeku Isusu Kristu, jedinomu i istinskomu Posredniku između Boga i ljudi, oni budućnost Crkve promatraju monotematski i duhovno ograničeno u prihvaćanju rodne i dugine ideologije. Stoga riskiraju čak i vidljivo jedinstvo Crkve u Kristovoj istini koje je sam Gospodin, kao Glava Crkve, povjerio cijelomu zboru biskupa s papom i pod papom kao Petrovim osobnim nasljednikom na rimskoj Katedri.

Privatni ili čak paraliturgijski blagoslov parova istoga i suprotnoga spola u neregularnim vezama temelji se na heretičkome nijekanju objavljene istine da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko. A Isus, koji je u svojoj Osobi Put i Istina i Život, potvrdio je izvornu volju Stvoritelja naspram farizejske kazuistike o rastavi braka i konačno otkrio da muškarac i žena postaju jedno tijelo samo bračnim pristankom (usp. Mt 19, 3-9). U braku muškarac i žena tvore osobno i spolno jedinstvo u međusobnoj ljubavi, u zajedničkome životu i otvorenosti prema djeci koju im Bog želi dati. A samo su muškarac i žena u bračnome jedinstvu blagoslovljeni od Boga kako bi se mogli ploditi, množiti, napučiti zemlju i vladati (mudro) nad svim ostalim stvorenjima na njoj (usp. Post 1,28).

Ništa se u Svetome pismu ili cjelokupnoj tradiciji Crkve nije vidjelo niti čulo o blagoslovu ljudi u preljubničkim vezama, a pogotovo ne u autoritetu biskupa da naredi ili dopusti lažne i blasfemične blagoslove. Liturgijski ili osobni blagoslov (benedictio = odobrenje, suglasnost) kojim smo blagoslovljeni u Kristu je molitva Crkve s pouzdanjem u Božju pomoć i pomoć za ljude kako bi bili poduprti u svim dobrim stvarima, a nikako potvrda bezbožna života u grijehu. Ljudska slabost ne može biti isprika jer nam Duh Sveti pomaže svojom milošću koju Bog ne uskraćuje nikomu tko ga za nju ozbiljno zamoli (usp. Rim 8,26).

Ali za one koji „istinu Božju mijenjaju za laž“ i Božji poredak zamjenjuju vlastitim ideologijama i samotvornim pseudoteologijama pomiješanima sa sociologijom i psihologijom, Apostol kaže da krivo misle i žive u grijehu, što je smrt života milosti; i da se, znajući da čine krivo, također slažu s onima koji djeluju protivno Bogu (usp. Rim 1, 25-32).

U reakcijama unutarcrkvenoga homoseksualnog lobija na objavu izvjesne sinodske radne skupine i blagoslove izvanbračnih spolnih zajednica, koje su naredili čak i biskupi, otvoreno se pozdravlja heretička relativizacija prirodne i sakramentalne ženidbe. Predstavlja se kao prvi korak prema priznavanju LGBT ideologije koja predstavlja ništa drugo nego materijalistički pogled na čovječanstvo bez Boga, Stvoritelja i Otkupitelja čovjeka. Tko se kao učitelj vjere i od Krista postavljeni pastir stada istinski zanima za unutarnji duševni mir i vječno spasenje vjernika koji su mu povjereni, ne čini ljude u teškim situacijama igračkama bezbožne ideologije ili oruđem svoje želje za profiliranjem u woke okruženju, nego ih osobno upućuje na Isusa Krista, Sina Božjega.

„Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ (Heb 4, 15-16). Jer samo on je pravi Mesija i samo on može pomoći ljudima u svakoj duhovnoj potrebi i svim psihičkim napetostima bez iznimke – za razliku od svjetskih spasitelja koji su tako često bili propast čovječanstva svojim učenjima o samoiskupljenju.

Rodna ideologija izravno proturječi kršćanskoj antropologiji. A sa svojih izmišljenih 60-80 spolova, u izravnoj je suprotnosti s biološkom znanošću. To se protivi zdravu razumu koji zna da svaki pojedinac dolazi iz zajednice vlastitoga oca i vlastite majke. S woke ideologijom, koja je izvorno proizašla iz ateističko-materijalističke misli, u Katoličku crkvu prodrla je destruktivna hereza i raskolnički razdor koji u dimenziji svoje proturječnosti spram objavljene istine o Bogu odgovara manihejstvu ili pelagijanizmu.

A proučavanje crkvene povijesti nas uči: Samo kontinuiranim otporom učiteljstva papa i koncila, intelektualnom snagom velikih crkvenih učitelja od Augustina do Tome Akvinskoga i Johna Henryja Newmana, mogle su se odvratiti ove i druge prijetnje postojanju Crkve. Sva carstva koja je stvorio čovjek i tvrđave ateističke misli moraju pasti prije ili kasnije. Ali vrata paklena ne mogu nadvladati Crkvu jer ju je Isus, Sin Boga živoga, postavio na Stijenu svetoga Petra.

Nije pretvaranje Crkve u filantropski pokret s religiozno-socijalnim dodirom ono što će sekularizirane ljude dekristijaniziranoga Zapada vratiti u raširene ruke Dobroga Pastira Isusa Krista koji je „svjetlo naroda“.

Pravi Isusovi učenici ne traže odobravanje od ljudi i lažne blagoslove „moćnih, uglednih i utjecajnih ljudi ovoga svijeta“ (usp. 1 Kor 2,6). Jer u ljubavi i istini „Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista blagoslovio nas je svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu“ (usp. Ef 1,3).

(kta)

Komentar kardinala Gerharda Ludwiga Müllera na pojedine rezultate konzultacija nekih studijskih skupina za Svjetsku sinodu

11/05/2026

Iznenađujuće čudo krvi u Napulju tijekom Papina posjeta

Radost u napuljskoj katedrali: Tijekom posjeta pape Lava XIV. krv sveca zaštitnika grada, sv. Januarija, ponovno je prešla iz krutoga u tekuće stanje.

Fenomen je uočen za posjeta pape Lava Napulju u subotu 2. svibnja. Tradicionalno se krv sveca ukapljuje tri p**a godišnje: u subotu prije prve nedjelje u svibnju, na blagdan prijenosa relikvija sveca u Napulj; 19. rujna, na svečev spomendan te 16. prosinca, u spomen na očuvanje Napulja od erupcije Vezuva 1631. godine. Ako do ukapljivanja ne dođe, mnogi Napolitanci smatraju to lošim znakom.

Čudo krvi zabilježeno je i tijekom prethodnih papinskih posjeta. Postoji zapis o ukapljivanju tijekom posjeta Pija IX., 1848. godine. Za posjeta Ivana Pavla II., 1979. i Benedikta XVI., 2007. godine čudo se nije dogodilo. Papa Franjo doživio je djelomično ukapljivanje 2015. godine.

Prema predaji, Januariju je odrubljena glava kod Pozzuolija blizu Napulja za vrijeme progona kršćana pod carem Dioklecijanom. Znanstvenici taj fenomen, između ostaloga, pripisuju takozvanoj tiksotropiji – svojstvu određenih tvari da se ukapljuju kretanjem.

(kta)

Radost u napuljskoj katedrali: Tijekom posjeta pape Lava XIV. krv sveca zaštitnika grada, sv. Januarija, ponovno je prešla iz krutoga u tekuće stanje

09/05/2026

Innsbruck: Abortus je zločin, a ne zdravstvena usluga!

Doslovno preko noći Uprava je zaposlenike Klinike u Sveučilišnoj bolnici u Innsbrucku obavijestila automatiziranom e-poštom kako će se pobačaji sada slobodno obavljati u klinici. Zaposlene medicinske sestre i liječnici govore o nebuloznome procesu koji ne odgovara uobičajenoj proceduri za ovakve novotarije. Inovaciju je pokrenula i odobrila državna Vlada pod vodstvom ÖVP-a, uz određeni stupanj tajnosti. Tako su Tirolci dovedeni pred svršen čin.

Mladi za život još jednom podsjećaju ÖVP na njihov temeljni stranački program koji glasi: „Odbacujemo pobačaj“ (politički program, str. 32.). „Uvođenje pobačaja u bolnice u suprotnosti je s ovim: zločin pobačaja je trivijaliziran, obmanjuje žene, ugrožava savjest bolničkoga osoblja, što uključuje ne samo one koji vrše pobačaj, već i medicinske sestre koje vade krv i mnoge druge osobe, te ide na teret poreznih obveznika,“ objašnjava Frederik Koller, predsjednik Mladih za život.

Prema njihovu priopćenju, ovaj korak je samo još jedan u pogrješnome smjeru. „To je silazna spirala. Ova kompromisna politika koja traje godinama u konačnici će dovesti do potpune liberalizacije pobačaja.“ Izdaja birača, kaže Koller. „Ovaj korak je više nego upitan, jer je svaki tirolski porezni obveznik sudionik pobačaja, a Vlada sufinancira zločin! Ovakva politika je jednostavno neodrživa.“ Mladi za život pozivaju Vladu, posebno ÖVP i tirolskoga guvernera Mattla, da odmah revidiraju planove. „Političari bi zapravo trebali raditi na tome da pristanak na dijete postane svakoj ženi stvar koja se podrazumijeva. To bi zapravo bio razlog za slavlje!“

Vlada govori o „pouzdanoj ponudi“ i „zdravstvenoj usluzi“: „Svi govore o zdravstvenim uslugama, ali nitko nam neće moći objasniti u kojoj mjeri bi abortus trebao učiniti žene zdravijima“, objašnjava Natalie Walch, glasnogovornica Mladih za život. „Pobačaji u okviru propisa o rokovima nisu medicinska intervencija za zdravlje žene. Naprotiv, pobačaj je nasilje nad ženama i svaki pobačaj je previše. Trudnica nije bolesna, pobačaj je ne čini zdravijom, ona je majka mrtvoga djeteta. Čista je sprdnja pokušavati takvim iskrivljujućim formulacijama ženama podvaliti da ubiju svoje dijete“, zaključuje Walch.

(kta)

Mladi za život osuđuju uvođenje pobačaja u klinici u Innsbrucku. Stanovništvo u Tirolu žestoko prosvjeduje od 2021. godine protiv najave Vlade o uvođenju abortusa u bolnice