22/12/2025
Tetka mi je rekla: „Ako si gladan, radi više“, ali ono što sam te noći šapnula na majčinom grobu čuo je stranac koji je rekao: „Nijedno dijete nikada ne bi trebalo tako zvučati“ - i te riječi su zauvijek promijenile tok mog života.
Imala sam samo osam godina, nosila sam udubljenu kantu koja mi je vukla ruke dok se moja mlađa sestra mučila pored mene, obje smo bile iscrpljene od poslova koji su se činili beskrajnima, a živjele smo u kući u kojoj je ljubaznost odavno nestala.
Nakon što su nam roditelji umrli, Carverova kuća postala je više bojno polje nego dom, zrak je bio ispunjen gorčinom dok se tetka prema nama ponašala kao da smo teret koji nikada nije željela. Te večeri, kada je gurnula još jednu hrpu prljave odjeće prema meni i rekla da hrana nije besplatna, nešto u meni se slomilo i iskrala sam se sa sestrom na jedino mjesto koje se još uvijek činilo kao da pripada nama.
Groblje se nalazilo na rubu šume, tiho i zaboravljeno, i dok je nebo blijedilo u narandžastoj i ljubičastoj boji, kleknuli smo pred majčinim kamenom i pustili da sve izlijemo - našu glad, naš strah, naš sram. Moja sestra je šapnula da joj nedostaje mama, a ja sam rekla na grobu da pokušavam biti jaka, ali ne znam koliko dugo još mogu nositi nas oboje.
Nastavak možete pročitati na linku u komentaru 👇
