14/06/2026
NEKAD I SAD: Od zapuštenog igrališta do prave sportske priče na pijesku! 👇
Srebrenik je danas bio u znaku sporta, mladosti i nevjerovatne energije. Više od 20 ekipa iz cijele Bosne i Hercegovine okupilo se na turniru u odbojci na pijesku na terenu kod MSŠ Srebrenik.
Ovi prelijepi prizori vratili su me tačno sedam godina unazad, u oktobar 2019. godine. Dok danas gledam uređen prostor, osjećam potrebu spomenuti kako je sve počelo i kako je ovo staro, zapušteno i smećem zatrpano igralište pretvoreno u funkcionalan teren. Sve to uradila je grupa mladih entuzijasta okupljenih oko neformalne grupe i omladinskog pokreta "Osmijeh je iz Srebrenika".
Kao novinar, imala sam privilegiju i čast da iz prve ruke pratim njihove brojne inicijative i projekte, a teren za odbojku na pijesku bio je tek jedan od njih. To nije bila priča o velikim budžetima i teškoj mašineriji. To je bila priča o čistoj, iskrenoj ljubavi prema svom gradu. Ti mladi momci i djevojke proveli su mjesece radeći ručno. Sami su čistili otpad, nosili smeće, šalovali i, bukvalno, vlastitim rukama prosijavali pijesak kako bi stvorili podlogu za igru.
Bila sam tu i tog oktobarskog dana 2019. godine kada su, nakon višemjesečnog predanog rada, svečano otvorili rekonstruisani teren i organizovali prvi turnir. Sjećam se te nevjerovatne volje i želje da ožive Srebrenik, da daju mladima prostor kakav zaslužuju. I uspijevali su.
Danas, kada vidimo da odbojka na pijesku u našem gradu ponovo oživljava i okuplja ekipe iz cijele države, ne bi bilo fer ne spomenuti te mlade ljude.
Možda bi se nekada neko drugi dosjetio da uredi ovaj prostor, ali činjenica je: da ti mladi ljudi tada nisu uložili svoj znoj, trud i mjesece rada da od zapuštene lokacije naprave sportsku oazu, veliko je pitanje da li bismo danas imali priliku uživati u ovakvom turniru.
Zato, uz čestitke današnjim organizatorima i ekipama na sjajnom turniru, jedno veliko HVALA upućujemo ekipi iz nekadašnjeg omladinskog pokreta "Osmijeh je iz Srebrenika".
Nažalost, ja se ne sjećam svih njihovih imena (osim Samre s kojom sam uglavnom komunicirala), ali vjerujem da među vama ima onih koji se sjećaju tih momaka i djevojaka, pa vas pozivam da ih označite u komentaru.
Neka znaju da njihov trud nije bio uzaludan i da ćemo se poslije svakog turnira na pijesku sjetiti njihove želje i borbe da urede ovaj teren!