02/08/2025
Visoko, grad dubokih slojeva historije i običaja, nosi u sebi i priču o prazniku koji je nekada bio više od vjerskog datuma. Aliđun – 2. august – bio je dan kada se, u duhu zajedništva, slavilo bez obzira na vjersku ili etničku pripadnost. Taj dan, spajajući kršćanski Ilindan i muslimanski Aliđun, predstavljao je rijedak simbol bosanske multikulturne svakodnevice.
Stara izreka “Do podne Ilija, od podne Alija”, više nije svakodnevna među mlađim generacijama, a vašar u visočkim parkovima, prepoznatljiv po mirisima jagnjetine, pjesmi i smijehu, sve je tiši.
U vremenu kada su narodni običaji oblikovali ritam godine, Aliđun je bio više od sajma. Bio je društveni događaj, prilika da se vidi i bude viđen, da se zaljubi, razmijeni riječ, osmijeh i domaće proizvode. Grad je tih dana disao drugačije.
Danas, međutim, rijetki su oni koji s nostalgijom prepoznaju nekadašnji duh manifestacije. Komercijalizacija, koja se intenzivirala još u vrijeme bivše Jugoslavije, pomaknula je fokus sa običaja na trgovinu. Manifestacija “Dani trgovine”, iako još živi, nosi drugačiji ton bez istinskog povezivanja koje je Aliđun nekada imao.
Razlozi su brojni. Stil života se promijenio. Tradicija se nije prenosila planski ni sustavno. Mladi sve rjeđe znaju za značenje Aliđuna, a gradski parkovi, umjesto da budu mjesta okupljanja, sve češće ostaju prazni. Uloga lokalne zajednice u očuvanju običaja nije dovoljno vidljiva – ni kroz škole, ni kroz kulturne ustanove.
Pitanje koje ostaje jeste: može li se Aliđun vratiti narodu ili će ostati tek fusnota u lokalnim historijama?
