13/01/2026
Povodom priznanja Velimira Bujanca u Potkastu Velebit da je u Slobodnom tjedniku objavio popis varaždinskih kosovaca tako što je tražio srpska prezimena po telefonskom imeniku i onda mijenjao samo po jedno slovo u prezimenu prije objave, sjećam se vlastitog teksta u Vjesniku kada je prvi put takva praksa Slobodnog tjednika javno razotkrivena.
Kako neki otkrivaju »agente KOS- a«
„Samo nas vi lijepo tužite“
Zbog podataka koje su na prijavnicama morali ostaviti pri službenim posjetama vojarnama, radnici telefonskog prometa HPT-a proglašeni su “suradnicima okupatora’
Željko Peratović
Možda se netko i smije čitajući STOS-ove izvještaje u ST-ovom „Feljtonu koji kosovce tjera u ilegalu“, ali Vladimiru Budišćaku je objavljivanje imena u okviru tog feljtona ST-a od 24. listopada zadalo grdne nevolje.
Naime, „ST-ova obavještajna služba“ iznoseći „povjerljiv izvještaj o procjeni stanja sigurnosti vojno telefonsko-telegrafskog prometa u zoni 289. bataljona veze (šire podrucje Zagreba)“, na jednom mjestu navodi: „Za kvarove od Trnskog do PTT Lučkog zadužena je PTT jedinica Trnsko. Odgovoran je Budišak Vlado i kvar se prijavljuje na telefon 523-000“.
„DEMANTI NAM RUŠI TIRAŽU“: Od tada na adresu gospodina s pravim prezimenom Budišćak danomice stižu prijeteće poruke, optužujući ga da je suradnik KOS-a.
Nepoznate osobe dolaze na vrata njegova stana i prijete da će ga ubiti, jer su pročitali za koga on radi, a prijeti se i njegovoj djeci.
Na telefaks poruku gospodina Budišćaka da „ST“ javno pojasni njegove radne zadatke i skine sumnje s njegove ličnosti, po riječima radnika HPT-a sekretarica gospodina Božića je putem telefona odgovorila sljedeće: “Ako objavimo demanti past će nam tiraža. Stoga na svi lijepo tužite“.
Gospodin Budišćak je doista radnik HPT-a, rajonski monter
u HTC-u „Trnsko“, u koju izmedu ostalih – Velesajam, Brezovica, Klara – spada i PTT Lučko. Telefonski broj koji navodi „ST“ je stvarno broj montera u HTC „Trnsko“, ali svi pretplatnici. prijavu kvarova na području Grada Zagreba obavljaju na telefon 977.
– „ST“ je moje podatke mogao dobiti u svakom telefonskom imeniku ili na prijavnici neke od kasarni. Mi popravljamo telefone svim pretplatnicima, pa smo tako i
vojsci. Na prijavnici svake radne organizacije, pa tako i kasarne, ostavljamo svoje osobne podatke koji se zavode u knjigu posjeta. Najvjerojatnije, kada su neke od kasarni osvojene, netko je ST-u dao knjigu posjeta odakle su oni izvadili moje podatke i zloupotrijebili ih. Izbacili su jedno slovo iz prezimena kako bi poslije mogli tvrditi da možda o meni i nije riječ, priča Budišćak.
PROVIDNA ZLOUPOTREBA: ST u nastavku feljtona, u
broju od 7. studenog, u istom kontekstu spominje osobne podatke još jednog radnika HPT-a. Navode se točni podatci s osobne karte, njen broj, adresa stanovanja i datum rođenja gospodina Petra Paukovića, ali je prezime promijenjeno u Duković.
U dijelu teksta se kaže da je dana 20. svibnja 1991. pukovnik Stolić Milan, komandant 289. bv. primio Duković Petra, (slijede podaci iz osobne karte) i još jednu NN mušku osobu, radnike HPT-a).
Zbog prijetnji koje su potom uslijedile Budišćakov kolega Pauković se morao preseliti u stan svojih roditelja.
Budišćak, kao Paukovićev poslovođa, kaže da su on i još jedan radnik (u ST-ovom tekstu NN, jer, Budišćak se smije, NN tog dana nije imao osobnu kartu, pa mu na prijavnici nisu zaveli podatke), doista otišli u kasarnu na Lučkom najnormalnije obaviti svoj radni zadatak – popraviti kvar. Pukovnik im je izdao dozvolu da mogu ući, a nije ih osobno primio. Trebali su popraviti kvar na gradskoj vezi helikopterske
jedinice MUP-a Lučko, a telefonski kabl je doista vodio iz kasarne gdje se nalazila razvodna kutija. Ubrzo je nađeno novo tehničko rješenje, uveden je alternativni kabl do helikopterske baze, pa je kasarna zaobiđena.
Svakom tko se i malo razumije u tehnologiju PTT veza ovaj ST-ov feljton mora biti smiješan, (objavljen je i “plan tajne telefonske KOS-ove mreže u Zagrebu“, za koji HPT-ovi stručnjaci tvrde da može biti nekakav plan PTT mreža, ali zbog simbola koji se u njemu koriste mora biti star najmanje 30 godina.
KOLIKO VRIJEDl ŽIVOT?:
No. još jednom ističemo, radnicima HPT-a Budišćaku i Paukoviću su u ovo zlokobno vrijeme zbog novinarskog, senzacionalizma nanešene teške štete. Zar je cijena nečijeg zivota stvarno tako niska u usporedbi s profitom od velike tiraže?
Vjesnik, 12. studenoga 1991.