07/06/2026
Postojao je jezik koji muškarci nisu mogli da čitaju.
Vekovima su žene u kineskoj provinciji Hunan koristile tajni rukopis poznat kao "nušu".
Na lepezama, maramicama, komadima tkanine, unutrašnjosti papuča i ručno povezanim knjižicama zapisivale su ono što im je bilo važno da prenesu jedne drugima.
Jedna od poslednjih žena koja je govorila i pisala "nušu", Jang Huanji, objasnila je da je to bio način na koji su žene mogle da razgovaraju međusobno izvan jezika muškaraca.
Kada bi žena umrla, njene najbliže prijateljice često bi spaljivale njene knjige kako bi njene reči pratile njen duh i nakon smrti. Zbog toga je danas sačuvano veoma malo originalnih rukopisa.
A ipak, jedna rečenica se prenosi:
„Pored bunara nećeš ožedneti. Pored sestre niko neće očajavati.“
Ova priča je podsetnik da žene ne prestaju da govore kada im se oduzme pravo na glas. One pronalaze nove načine da se povežu, da ostave trag i da jedne drugima kažu: „Vidim te. Razumem te. Nisi sama.“
U knjizi "Kad su žene bile ptice" naći ćete još inspirativnih priča kako da pronađete svoj glas!
📖 Dostupna na finesa.rs
🛒 takođe u Finesa knjižari u Beogradu i drugim većim knjižarama u Srbiji
🌎 moguće slanje za inostranstvo
(Materijal u videu korišćen iz knjige i video napravljen uz AI - credits )