Dnevna doza Student

Dnevna doza Student Toliko si ružna da kad kažes 8, svi šute.

🫣Evo šta se dešava kada se LJUBIMO JEZIKOM!… Pogledaj više“
17/01/2026

🫣Evo šta se dešava kada se LJUBIMO JEZIKOM!… Pogledaj više“

Na mom posljednjem prenatalnom pregledu, doktor je zurio u ultrazvuk, ruke su mu se tresle. Tihim glasom je rekao: „Mora...
17/01/2026

Na mom posljednjem prenatalnom pregledu, doktor je zurio u ultrazvuk, ruke su mu se tresle. Tihim glasom je rekao: „Moraš otići odavde i maknuti se od svog muža.“ Kada sam ga pitala zašto, samo je odgovorio: „Shvatit ćeš kad to vidiš.“ Od tog trenutka se više nikada nisam vraćala kući...
Fluorescentna svjetla u ordinaciji su slabo pulsirala, emitujući tiho zujanje poput nervoznog insekta uhvaćenog iza stakla. Emma Harris se nelagodno pomjerila na stolu s jastučićima, jednom rukom nježno držeći svoj zaobljeni trbuh. U trideset osmoj sedmici trudnoće, bila je umorna, ali ispunjena iščekivanjem - ovaj pregled je trebao biti njen posljednji pregled prije dočeka svoje djevojčice.
Dr. Alan Cooper, njen akušer skoro godinu dana, nagnuo se preko ultrazvučnog ekrana. Obično je govorio sa smirenom sigurnošću tokom ovih pregleda - „evo glave, evo otkucaja srca“ - ali danas mu je glas podrhtavao. Ruka koja je držala sondu počela je da se trese.
„Je li sve u redu?“, upitala je Emma.
„Moraš otići odavde i odmaknuti se od svog muža.“, rekao je.
„Šta? Zašto - o čemu pričaš?“
Dr. Cooper je teško progutao knedlu i polako okrenuo ekran prema sebi. Mutna crno-bijela slika otkrila je profil njene bebe - nježan i potpuno formiran, sa sitnim šakama stisnutim blizu grudi.
Ali Emma se nije ukočila zbog bebe.
Ono što joj je zaustavilo dah bila je sjena koja se skrivala odmah iza slike - slabašan trag nečega što je izgledalo kao ožiljno tkivo urezano na bebinom obrazu, kao da je nešto pritiskalo njenu maternicu uznemirujućom silom.
„Shvatit ćeš kada to vidiš“, rekao je, odvlačeći sondu.
Ruka mu se tresla dok je brisao gel sa njenog stomaka. „Emma, ​​ne mogu sada sve objasniti. Ali to nije medicinski problem. Radi se o sigurnosti - tvojoj i bebinoj. Imaš li negdje drugdje da ostaneš?“
Sigurnost? Od Michaela? Njenog muža s kojim je bila pet godina, čovjeka koji joj je svake večeri donosio biljne čajeve i razgovarao s bebom preko njenog stomaka?
Otupelo je klimnula glavom, iako joj se um vrtio u glavi.
„Moja sestra. Živi na drugom kraju grada.“
„Idi tamo. Danas. Nemoj se prvo vratiti kući.“
Emma se obukla bez riječi, srce joj je ubrzano kucalo, a um joj se vrtio od pitanja koja još nije mogla sformulirati.
Željela je zahtijevati objašnjenje, neku sigurnost - ali izraz lica dr. Coopera, blijed i zapanjen, ukrao joj je riječi s usta.
Neposredno prije nego što je otišla, on joj je u ruku gurnuo presavijeni komad papira. Nije ga rasklopila dok se nije vratila u auto, drhteći, motor je i dalje bio tih.
Na njemu su bile tri riječi: „Vjeruj onome što znaš.“
Emma se odvezla iz klinike sa suzama koje su joj zamagljivale vid, ostavljajući za sobom dom koji je izgradila, muža za kojeg je mislila da ga poznaje i život za koji je shvatila da je možda bio pažljivo konstruirana laž... Nastavak slijedi u komentarima 👇

Ponizio je svoju trudnu bivšu na ulici, namačući je u blatu i okrutnim riječima - potpuno nesvjestan da žena koja je sta...
17/01/2026

Ponizio je svoju trudnu bivšu na ulici, namačući je u blatu i okrutnim riječima - potpuno nesvjestan da žena koja je stajala tamo više nije slomljena osoba koju je nekada napustio.

Prvo što je Emilia primijetila bio je neodoljiv miris - oštra mješavina kanalizacije i goriva. Prije nego što je stigla reagovati, ledena, prljava voda udarila je u nju, izbivši joj dah iz grudi. U nevjerici je pogledala dolje dok se tamna mrlja širila po njenoj pletenoj bluzi, tačno preko njenog petomjesečnog trudnog trbuha - mjesta gdje je rastao život, život za koji su doktori nekada insistirali da nikada neće postojati.

Zastala je, zapanjena. Vrećice s namirnicama iskliznule su joj iz ruku i rasprsnule se na klizavom pločniku. Narandže su se otkotrljale, paketići vafla su se raspali po kaldrmi Vila Madalena u São Paulu. Instinktivno je pritisnula obje ruke na stomak, štiteći bebu koju je nosila uprkos svim izgledima.

Tada je to čula - tiho, prijeteće režanje snažnog motora.

Veliki uvezeni crni SUV se uz škripu zaustavio pored ivičnjaka. Zatamnjeno staklo se polako spustilo, a Emilijino srce se steglo kada je prepoznala lice koje je gledalo u nju.

Isto lice koje je nekada šaputalo obećanja ljubavi u bolničkoj sobi gdje je njihova novorođena kćerka Sofija umrla u njenom naručju.
Isto lice koje se okrenulo kada ga je molila da barem jednom drži njihovo dijete u naručju.

Sada je to lice bilo ispunjeno okrutnom zabavom.

Nagnuo se bliže, oštar miris skupe kolonjske vode i arogancije preplavio ju je. Njegove oči, nekada šarmantne, sada su bile pune prezira.

„Pa, neka sam proklet. Emilia?“ rekao je glasno, pazeći da ga i drugi čuju. „Još uvijek živiš kao jadna, slomljena žena koju sam ostavio iza sebe. Pogledaj se - kupuješ namirnice kao neka očajna domaćica koja nije mogla ni muža zadržati.“

Oči su mu pale na njen stomak, a osmijeh se izobličio u nešto ružno.

„I neko je bio dovoljno glup da te ostavi trudnom?“ podsmjehnuo se. „Oboje znamo da tvoje tijelo to ne može podnijeti. Izgubit ćeš i ovo... baš kao i prije.“

Riječi su joj isisale zrak iz pluća. Bol prošlosti - bolnička svjetla, prazne ruke, nepodnošljiva tišina - odjednom se vratila. Blato i suze su joj se slijevali niz lice, ali Emilia je odbijala da se sruši. Neće mu pružiti to zadovoljstvo.

Na suvozačevom sjedištu, Valéria - sada ponosno predstavljena kao njegova „izvršna asistentica“ - glasno se nasmijala. Dizajnerske sunčane naočale su joj bile na nosu, a luksuzna torbica joj je ležala u krilu.

„O, Ricardo“, podsmjehnula se. „Je li to tvoj bivši? Kakav prizor.“

Ravnodušno je slegnuo ramenima i pritisnuo papučicu gasa.
„Izgleda tako. Sretno s tim“, rekao je. „Znamo kako se ova priča obično završava.“

SUV je odjurio, prskajući još blata dok je nestajao niz ulicu, ostavljajući Emiliju samu - natopljenu, drhtavu i okruženu uništenim namirnicama.

Dugo je stajala tamo, ponižena usred prometne ulice.

Ali jedna istina joj je jasno odjekivala u mislima:

Ricardo Bittencourt nije imao pojma.

Nije imao pojma da žena kojoj se upravo rugao - ona koju je nazivao beskorisnom i slomljenom - više nije Emilia koju je napustio.

Ona je sada bila Emilia Camargo Sterling... Cijela priča u 1. komentaru 👇

PINK TV tuži Miljanu Kulić:Ovo je razlog zbog kog je diskvalifikovana iz Elite 9link u komentaru⬇
17/01/2026

PINK TV tuži Miljanu Kulić:

Ovo je razlog zbog kog je diskvalifikovana iz Elite 9

link u komentaru⬇

Ako žena ima male grudi, to znači da njen unutrašnji dio... Pogledajte više
17/01/2026

Ako žena ima male grudi, to znači da njen unutrašnji dio... Pogledajte više

Doktori otkrivaju da jedenje kuhanih jaja uzrokuje... Pogledajte više 👇
17/01/2026

Doktori otkrivaju da jedenje kuhanih jaja uzrokuje... Pogledajte više 👇

Pet godina nakon našeg razvoda, otišao sam u kuću svoje bivše supruge... i ukočio sam se čim sam vidio sliku kako visi n...
17/01/2026

Pet godina nakon našeg razvoda, otišao sam u kuću svoje bivše supruge... i ukočio sam se čim sam vidio sliku kako visi na njenom zidu. Tada sam shvatio da sam učinio nešto duboko pogrešno.
Jučer je neprestano padala kiša dok sam se vozio kući s posla u Guadalajari. Tada sam je vidio - Altheu - kako stoji sama na autobuskoj stanici, drhteći pod malim nadstrešnicom, grleći torbu uz grudi. Nešto u meni je iskrivljeno. Njeno lice, iako obilježeno vremenom, i dalje je bilo isto lice koje sam jednom poljubio prije spavanja.
Bez razmišljanja, zaustavio sam auto, spustio staklo i vrisnuo:
— Althea! Uđi, odvest ću te kući.
Okrenula se, iznenađena, a zatim se lagano nasmiješila prije nego što je ušla u auto.
Poznavali smo se još od osnovne škole u Moreliji. Nakon što sam diplomirao, otišao sam u Mexico City da studiram inženjerstvo, dok je ona otišla u Pueblu da studira nastavništvo. Udaljenost nas je razdvojila, ali sudbina nas je spojila godinama kasnije kada radimo u istoj poslovnoj zgradi.
Ljubav se brzo ponovo rađa. Za manje od dvije godine, vjenčali smo se; svi su govorili da smo savršen par: rezervirani inženjer i draga učiteljica.
Prvih nekoliko godina je bilo zabavno... dok nisu prošle tri bez djece. Kada su doktori otkrili da je Althea neplodna, nešto u njoj se slomilo. Moja majka, uvijek ljubazna, predložila je usvajanje, ali Althea je vidjela samo neuspjeh i sramotu.
Jedne noći mi je dala papire za razvod. Tvoj glas je drhtao:
— Zaslužuješ potpunu porodicu. To ti ne mogu dati.
Molila sam, ali ona je bila čvrsta. I tako smo se rastali, slomili oboje.
Pet godina kasnije, mislila sam da sam to već preboljela: stabilan posao, miran stan, predvidljiv život. Ali vidjevši je jučer pod kišom, sve se raspalo.
Kada smo stigli u njen stan u Zapopanu, šapnula je:
— Ovdje živim.
Pratila sam je unutra... i smrzla sam se kada sam vidjela sliku kako visi na zidu. 📖 Cijela priča u prvom komentaru 👇

Žene koje imaju vaginu... Pogledajte više
17/01/2026

Žene koje imaju vaginu... Pogledajte više

Noću sam stao da pomognem djevojci s probušenom gumom, ali sam nešto zakačio u prtljažniku auta što me šokiralo.Vidio sa...
17/01/2026

Noću sam stao da pomognem djevojci s probušenom gumom, ali sam nešto zakačio u prtljažniku auta što me šokiralo.
Vidio sam bijelu limuzinu pored autoputa 42 u 23 sata, žmigavci su slabo treperili u mraku.
U početku sam namjeravao nastaviti voziti - bilo je kasno, bio sam umoran, a još sam imao četrdeset milja do kuće. Ali onda sam je vidio u svjetlu svog auta dok sam prolazio.
Tinejdžerka, možda petnaest ili šesnaest godina, čučala je pored zadnje gume s metalnom peglom u rukama. Plakala je. I stalno je gledala preko ramena u mračnu šumu iza sebe kao da nešto dolazi.
Vozim auto već trideset osam godina. Imam šezdeset tri godine, penzionisani sam vatrogasac i vidio sam dovoljno uplašenih ljudi da prepoznam čisti teror. Ova djevojka nije bila samo frustrirana zbog probušene gume. Bila je apsolutno prestravljena.
Vratio sam se nazad i zaustavio se na bankini oko šest metara iza njenog auta. U trenutku kada ju je moj far udario u nju, skočila je i držala metalnu peglu kao oružje. "Ostani nazad!" vrisnula je. "Imam žezlo!"
Ugasio sam motor i podigao obje ruke. "Polako, dušo. Samo sam ovdje da ti pomognem s gumom. Neću te povrijediti."
Nije spustila kovačnicu. "Ne treba mi pomoć. Dobro sam. Samo me ostavi na miru."

Ali nije bila dobro. Tresla se toliko jako da sam to mogla vidjeti sa šest metara udaljenosti. Glas joj je pukao dok je govorila. I stalno je gledala u svoj prtljažnik.
"Slušaj", rekao sam, održavajući glas blagim, a ruke vidljivim. "Vatrogasac sam. Penzioner. Imam kćerku tvojih godina. Neću ostaviti dijete samo na mračnom autoputu u ponoć. Dakle, možeš mi ili dopustiti da ti promijenim gumu, ili ću zvati policiju da ti dođe pomoći. Tvoj izbor."

Na spomen policije, problijedila je. "Ne! Nema policije. Molim te."

Tada sam znao da nešto ozbiljno nije u redu. "U redu", rekao sam oprezno. "Nema policije. Ali te ni ne ostavljam ovdje samog. Zato hajde da promijenimo ovu gumu i odvedemo te negdje na sigurno. Dogovoreno?"

Oklijevala je, još uvijek držeći tu peglu za gume. Zatim je pogledala moj prsluk - američku zastavu, rokersku MC oznaku Vatrogasaca, veteranske oznake. Nešto se na njenom licu promijenilo. "Jesi li stvarno vatrogasac?"

"Dvadeset sedam godina u Stanici 14. Penzionisan prije tri godine." Polako sam prišao korak bliže. "Kako se zoveš, dušo?"

"Madison." Njen glas je bio jedva čujan. "Ja sam Madison."

"Drago mi je, Madison. Ja sam Rick." Nasmiješio sam joj se. "A sada, šta kažeš da spustiš tu peglu za gume prije nego što se povrijediš i pustiš nekog starca da pokaže svoje vještine mijenjanja guma?"

Polako je spustila peglu za gume. Ali još uvijek se tresla. Još uvijek je pogledavala svoj prtljažnik. "Ne smiješ nikoga zvati", rekla je. "Ne smiješ nikome reći da si me vidio. Molim te."

"Zašto ne?" Pitao sam, približavajući se da pregledam probušenu gumu. Nije bila samo probušena - bočna strana je bila potpuno probušena. Ova guma je vožena dok je bila probušena, vjerovatno kilometrima. "Madison, šta se dešava?"

Prije nego što je mogla odgovoriti, čuo sam to. Tihi zvuk iz prtljažnika. Jecanje. Dječje jecanje.

Sledio sam. Madisonine oči su se raširile od panike. "Molim vas", šapnula je. "Molim vas, nemojte zvati policiju. Molim vas."

"Madison", rekao sam tiho. "Ko je u vašem prtljažniku?"

Počela je plakati - dubokim, očajničkim jecajima. "Ubila sam......... (nastavite čitati u KOMENTARU)

Anu Bekutu gađali grudvama snijega na nastupu u Čačku, ona vikala:"Sram vas bilo" (VIDEO)link u komentaru ⬇
17/01/2026

Anu Bekutu gađali grudvama snijega na nastupu u Čačku, ona vikala:

"Sram vas bilo" (VIDEO)

link u komentaru ⬇

Svaki dan sam davala sitniš beskućniku ispred biblioteke - sve dok mi jedne večeri nije rekao da ne idem kući jer postoj...
17/01/2026

Svaki dan sam davala sitniš beskućniku ispred biblioteke - sve dok mi jedne večeri nije rekao da ne idem kući jer postoji nešto što ne znam o svom mužu.

Udovica sam i prije nekoliko mjeseci sam izgubila muža nakon duge borbe s bolešću. Da bih opstala, zaposlila sam se kao pomoćna bibliotekarka, a ispred zgrade je svakog jutra sjedio stariji beskućnik sa novinama u rukama. Uvijek mi je zahvaljivao i govorio da se čuvam.

U početku sam mu davala par dolara, a kasnije i sendviče, čaj i ćebe kada je zahladilo. Tog dana, kada sam mu donijela toplu torbu sa hranom i novcem, primijetila sam da mu ruke drhte. U njegovim očima nije bilo zahvalnosti, već strah.

Tiho mi je rekao da te večeri ne idem kući, da prespavam kod nekoga ili u hotelu. Rekao je da će mi sve objasniti sutra, ali da sada nema vremena. Prije nego što sam stigla da postavim pitanje, ustao je i nestao u oluji.

Ubijedila sam sebe da pretjerujem i da ne mogu vjerovati nekome koga jedva poznajem. Ipak, nešto u njegovom pogledu me je natjeralo da poslušam upozorenje. Te večeri sam otišla kod sestre, govoreći sebi da je to samo mjera opreza.

Sljedećeg jutra sam se vratila istim putem, nadajući se da ću ga opet vidjeti. Čim me je ugledao, ustao je i zahvalio mi što sam mu vjerovala. A onda je izgovorio rečenicu zbog koje mi se cijeli svijet srušio – rekao je da mi mora ispričati istinu o mom mužu, nešto što nikada nisam znala.
Nastavak priče u komentaru 👇

Stigao ključni nalaz! Evo šta se dogodilo sa dankom! 😱🤯... Pogledajte više…
17/01/2026

Stigao ključni nalaz! Evo šta se dogodilo sa dankom! 😱🤯... Pogledajte više…

Address

Belgrade
11000

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Dnevna doza Student posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share

Category