21/12/2021
Zoran Ivancic
O odvratnoj, a razotkrivajućoj pojavi, članak Žurnalov a status Borisa Stapića:
Terminima poput “greenwashinga” ili “pinkwashinga” slobodno se može pridodati i “campwashing”. Na duboko ljudskoj moralnoj i etičkoj osnovi krajnje je neugodno gledati elitu stranih plaćenika na privremenom radu u BiH u sprezi sa domaćom kamarilom kako u sarajevskoj Vijećnici prisustvuju modnoj reviji migranata objektivizirajući njihova tijela za tobože neku vrstu igrokaza empowerment-a prikladno ostavljenog za kraj godine kada se budžeti od pomoći ljudima u pokretu moraju utući na kakav gala event. Ujedno je to i podsjetnik kakva je uloga “kreativnih industrija” i jezika umjetnosti namijenjena periferiji i potlačenima. Muralima ratnih zločinaca da se simbolički premreže teritorije, za sirotinju, a izložbama feasibility studija zauzmu prostori odumirućih muzeja i galerija kao opravdanje za koktel partije i završavanja projekata, za strance.
U sarajevskoj Vijećnici održana je modna revija na kojoj su učestvovali migranti. Nekih 300-tinjak kilometara dalje, migrante tuku, bacaju u rijeke, zatvaraju u garaže bez prozora... Ali to nisu prizori za delegaciju EU i IOM-a. Oni su ipak za ovakve, uglađene, varijante
