09/07/2026
Iskustva izneta u ovoj knjizi doživeo sam u leto 1902. godine. Spustio sam se u podzemni svet Londona sa mentalnim stavom koji bih najbolje mogao da uporedim sa stavom istraživača. Bio sam spreman da se u sve uverim na osnovu onoga što vidim rođenim očima, umesto učenjima onih koji to nisu videli, ili rečima onih koji su ranije videli i nestali. Uz to, vodio sam se nekim jednostavnim kriterijumima na osnovu kojih ću proceniti život tog podzemnog sveta: naime, da je ono što više doprinosi životu, psihičkom i fi zičkom zdravlju, dobro, a da je ono što ometa život, što povređuje, i umanjuje, i iskrivljuje život – loše.
Čitaocu će odmah biti jasno da sam video mnogo toga
lošeg. A ipak se ne sme zaboraviti da je vreme o kojem pišem
smatrano „dobrim vremenomˮ u Engleskoj. Gladovanje i nedostatak smeštaja na koje sam nailazio činili su trajno stanje bede, koje nikada nije izbrisano, čak ni u periodima najvećeg blagostanja zemlje.
Posle pomenutog leta usledila je teška zima. Veliki broj nezaposlenih okupljao se u kolone, nekad i u desetak takvih kolona, i svakodnevno marširao po ulicama Londona moleći za hleb. Gospodin Džastin Mekarti je, pišući u mesecu januaru 1903. njujorškom „Indipendentuˮ, ukratko prikazao situaciju na sledeći način:
„U sirotinjskim domovima nije ostalo mesta da se natrpaju gomile gladnih ljudi koje svakog dana i noći pred njihovim vratima preklinju za hranu i sklonište...
Ljudi ambisa - Džek London 👇
https://otvorenaknjiga.rs/pisac/dzek-london/