09/08/2026
▫️Džez velikani – Herbie Man
▫️Herbert Džej Solomon (1930 – 2003) poznat pod umetničkim imenom Herbi Men, bio je američki džez flautista i važan rani izvođač “world” muzike. Na početku karijere svirao je i tenor saksofon i klarinet (uključujući i bas klarinet), ali je bio među prvim džez muzičarima koji su se specijalizovali za flautu.
Rođen u Bruklinu, u Njujorku, u jevrejskoj porodici, gde su oba roditelja bili plesači i pevači, kao i instruktori plesa. Počeo je da uči klarinet u vreme osnovne škole. Pohađao je srednju školu “Linkoln” u Brajton Biču, u Bruklinu. U toku diplomiranja, počeo je da pohađa časove saksofona i flaute.
Njegov prvi profesionalni nastup bio je svirka u odmaralištima Ketskils sa 15 godina. Nakon završetka srednje škole, služio je četiri godine u američkoj vojsci i veći deo svoje turneje bio je stacioniran u Italiji sa vojnim orkestrom, a nakon toga, radio je sa harmonikašem Met Metjuzom, a zatim se pridružio bendu Pit Rugoloa. Nakon što se Rugolov bend raspao, Men je formirao kvartet sa gitaristom Beni Viksom, basistom Kit Hodžsonom i bubnjarem Li Rokijem, sa kojima je snimio svoj prvi album 1954. godine.
Tokom 1950-tih prvenstveno je bio bap flautista, svirajući u kombo sastavima sa umetnicima kao što su Fil Vuds, Sem Most, Bobi Džaspar i Badi Kolet, povremeno svirajući bas klarinet, tenor saksofon i solo flautu. 1957. godine pobedio je u izboru časopisa “Down Beat Jazz” za najboljeg flautistu.
Men je bio rani pionir fuzije džeza i “world” muzike. 1959. godine, nakon turneje po Africi koju je sponzorisao vlada SAD, snimio je album afro-kubanskog džeza “Flautista!”. 1961 godine, bio je na turneji po Brazilu, vrativši se u SAD da bi snimao sa brazilskim muzičarima, uključujući Antonio Karlos Žobima i Baden Pauela. Ovi albumi su pomogli u popularizaciji bosa nove u SAD i Evropi.
Sredinom 1960-tih angažovao je mladog Čik Koriu da svira u nekim od njegovih bendova. Krajem 1970-ith i početkom 1980-ith Men je svirao duete u njujorškim klubovima “The Bottom Line” i “Village Gate”, sa virtuozom na „sarodu“, Vasant Raijem.
Nakon hit albuma „Memphis Underground“ iz 1969. godine, brojni kasniji albumi sa „smooth „džez muzikom pod uticajem južnjačkog soula, bluz roka, regea, fanka i diska izazvali su kritike džez „čistunaca“, ali su oni omogućili Menu da ostane aktivan tokom perioda opadanja interesovanja za džez kod publike. Muzičari na ovim snimcima su neki od najpoznatijih studijskih svirača u soulu i džezu, uključujući pevačicu Sisi Hjuston, gitariste Dvejn Almana, Lari Korijela i Soni Šeroka, basiste Donald „Dak“ Dana, Čak Rejnija i Miroslava Vitouša, kao i bubnjare Al Džeksona mlađeg i Bernard Perdija. U ovom periodu M4n je imao niz pop hitova – retko za džez muzičara. Prema intervjuu iz 1998. godine, Man je napravio najmanje 25 albuma koji su se našli na pop listi“ Bilbord 200“.
Kasnije je imao izdavačke kuće, koje su izdavale albume džeza čuvenih kolega, Rona Kartera, prvi solo album Miroslava Vitousa, Fil Vudsa, Dik Morisa i Džim Malena,...
U recenziji Menovog albuma „Beyond Brooklyn“ (2004), njegovog poslednjeg snimka (koji je vodio zajedno sa Fil Vudsom), kritičar Džordž Kancler je rekao da je Manov status inovatora bio nepravedno zanemaren: .”..Menova karijera, kako po svojoj istraživačkoj prirodi, tako i po prihvatanju različitih muzičkih stilova, paralelna je karijeri Majls Dejvisa. Men je zastupao brazilsku muziku čak i pre Sten Geca. Kada je Majls spajao džez sa rokom, Men ga je spajao sa “memfis” soulom i južnjačkim rokom. Takođe je bio rani predstavnik “world” muzičkog stvaralaštva.”
⏰09.00
▶️ https://rtsplaneta.rs/sr_lat/live/radio/4032529/rt