05/03/2026
Pijana šuma - Džerald Darel
I zaista, ptica rernica je toliko jedinstvena i krasna da joj ne može odoleti ni najokoreliji cinik. Kasnije tokom našeg boravka, jedan stariji radnik, čije lice nije odavalo nikakva osećanja i bez griže savesti je mogao da ubije bilo koga i bilo šta – od ljudi do insekata – priznao mi je da nikada ne bi naudio "horneru". Ispričao mi je kako je jednom, dok je jahao pampom, primetio na panju gnezdo rernice. Gnezdo je bilo poludovršeno, a blato od koga je napravljeno još vlažno. Na jednom kraju gnezda njihao se njegov vlasnik, koji se očigledno upleo nogama u dugu vlat trave dok je učvršćivao građevinu. Mora da je nesrećna ptica tako visila duže vreme, uzalud mašući krilima da se oslobodi, jer je delovala prilično iscrpljeno. Podstaknut čudnim nagonom radnik je zastao, izvadio nož i pažljivo presekao travku, a zatim pažljivo spustio pticu na vrh gnezda da se oporavi. A onda se desilo nešto neverovatno.
„Kunem se da je sve što ću vam reći istina, señor”, nastavio je radnik. „Stajao sam tamo, na samo nekoliko koraka od ptice, ali ona nije bila nimalo uplašena. Iako veoma iscrpljena nekako je uspela da se pridigne, podigla je kljun i zapevala. Pevala mi je skoro dva minuta, señor – oh, kako je bila divna ta pesma - a ja sam sedeo na konju i slušao. Potom je odletela. Zahvalila mi se što sam joj spasao život, a ptica koja ume da pokaže zahvalnost na takav način, señor, zaslužuje poštovanje.”
Prevod: Jovana Živanović