19/10/2025
Ako tvoje dijete ima mobitel prije 12. godine života — možda stvaraš problem.
I ne, nije to zato što si „zastario” ili „previše strog”.
Sve više istraživanja potvrđuje jedno:
dječji mozak se još uvijek razvija i nije uvijek spreman na stalni tok podražaja koji dolazi s ekranom.
A pogotovo ne na društvene mreže, koje su osmišljene tako da stvaraju ovisnost — čak i kod odraslih.
Kada djetetu od 7, 8 ili 9 godina daš mobitel, ne daješ mu samo alat.
Daješ mu način da pobjegne od svake neugodne emocije.
Dosadno mu je? — Ekran.
Tužno je? — Ekran.
Ne može mirno sjediti? — Ekran.
I tako, korak po korak, dijete prestaje učiti kako se nositi sa svojim emocijama.
Gubi sposobnost podnošenja dosade — a upravo se iz dosade rađa kreativnost.
Prestaje rješavati sukobe licem u lice, jer se naviklo sve obavljati preko ekrana.
„Ali svi njegovi prijatelji imaju mobitel!“
Možda imaju. Ali to ne znači da je to i najbolje rješenje.
Svaka obitelj ima pravo sama odlučiti kojim tempom želi odgajati svoju djecu.
Djeci ne trebaju mobiteli.
Treba im stvarno vrijeme.
Treba im igra, mašta, kontakt i prisutnost.
A ako se osjećaš nelagodno jer si „ta stroga mama” ili „taj staromodni tata”,
zapitaj se što te zapravo više brine:
to što će te drugi odrasli osuđivati?
Ili to što bi tvoje dijete moglo odrasti ne znajući biti samo sa sobom — bez ekrana?
Mobitel nije pravo djetinjstva.
To je odgovornost, na koju se mora zaslužiti zrelošću.
(Nepoznat autor)
