07/11/2024
Čitav narod može biti sastojak jedne velike žablje čorbe.
SINDROM KUVANE ŽABE
Sindrom kuvane žabe prvi je predstavio pisac i filozof Olivije Klark, koji ovom metaforom opisuje prirodnu tendenciju ljudskih bića da se postepeno navikavaju na ma kakve životne okolnosti - što je posebno opasno onda kada su date okolnosti po nas nepovoljne, toksične i ugrožavajuće.
Sindrom kuvane žabe je zapravo metafora priče o žabi. Ovaj hladnokrvni vodozemac ima sposobnost da temperaturu tela postepeno prilagođava okolini.
Ako se žaba stavi u lonac sa ključalom vodom, odmah će iskočiti. Međutim, ukoliko je stavimo u vodu na sobnoj temperaturi i počnemo postepeno da je zagrevamo, žaba će prilagođavati temperaturu svog tela novoj sredini umesto da iskoči. Kada bude shvatila da je voda opasna za nju, biće prekasno za bekstvo.
Kako se ova metafora prevodi u naš svakodnevni život? Suština sindroma ključale žabe je da kada se naši životni uslovi postepeno pogoršavaju, mi im se prilagođavamo umesto da ih se rešimo, sve dok više nismo dovoljno jaki da pobegnemo.
Sindrom kuvane žabe može se javiti u svim aspektima života - ljubavnom, poslovnom; ličnom ali i na nivou kolektiva. Čitav narod može biti sastojak jedne velike žablje čorbe!
Ono što pomaže, kao i uvek, jeste edukacija, svesnost o ovakvom psihološkom mehanizmu, jačanje svojih emocionalnih, kognitivnih, svih drugih kapaciteta - kako bismo bili dovoljno osnaženi i u prilici da se odupremo postepenom "kuvanju" u nepovoljnim životnim uslovima.
Jako je bitno znati - kada i kako "izaći". ✊
Crtež: Mark Parisi