02/06/2026
🔷 HALIDOVA SUPRUGA SEVDA PRESELILA NA AHIRET🔷
📍 Ne čuje se sa čardaka... Od kad tebe - nema kraj mene📍
🗣️ /U sjećanje na Sevdu i Halida. Na bosanske Lejlu i Medžnuna/🗣️
Osam je mjeseci bolovala. Osam mjeseci kroz bolničke hodnike. U tišini je trpjela bolove. Bolove u tijelu je podnosila lahko, ali rastanak od njega nije mogla.. Osam mjeseci je dugo hasti, bolnoga tijela-slomljena srca. Osam mjeseci bez zajedničkih posjeta njegovim Vrapcima i divljenja romanijskim pejzažima i ljepoti bistre planinske vode.
Opjevo' je zadnjom pjesmom. Ko' da je slutio odlazak njih oboje. Pa ko' veli, nek' ostane. Za vijeke vjekova. A ljubav je izraz božanske milosti. Ispočetka kao priroda raste i buja. Cvate izazivajući divljenje pažljivog posmatrača. A onda se pretvori u tihu simbiozu. To znaju prave, one istinske ljubavi. Takvu priču ispletu godine zajedničkog života u sreći. U poštovanju. To prevazilazi fizičku ljubav.
Halid je bio čovjek iz naroda. Tako popularan, a tako običan i prostodušan. A ona opet , bila tiha voda. Ona nevidljiva sinergija a toliko neophodna..
On je pristao na obali životne rijeke prije dvjesto trideset i sedam dana. Ona je na brodu života ostala sama. Bez onog nadahnuća. Bez pravog oslonca. Bez one potpore, koja ih je vodila sve ove godine.
A njen brod se danas zaustavi. Na tihoj rijeci. Na obali prepunoj ocvalih bagrema.
Čula je ona pjesmu i ugledala njega kako joj pruža ruke:"..u haljini bjeloj, sa cvjetom u kosi, zanosna i mlada.."
Dok prilaze jedno drugom, slavuji su njima u čast pojili :"Ljepota će možda proći nekada, ljubav naša NIKADA..
Neka ostane da se pamti. Da su nekada živjeli bosanski Medžnun i Lejla. Romanijski Omer i Merima.
Halid i njegova Sevda...
Elvir Peštalić