DETE

09/01/2024

30/12/2023

Humanitarna akcija „Moto Dеda Mraz” održaćе sе danas, 30. dеcеmbra, a po 21. put organizujе jе moto-klub „Apostoli motoristi slobodnog duha”.

19/12/2023

"Ja sam bila dobro dete. Svi su me voleli i govorili kako bi imali 100 dece da su sva ovakva kao ja. Moja sestra je bila nevaljalo dete. Kakav očiti tandem smo bile. Trudile se da održavamo ravnotežu u našoj disfunkcionalnoj porodici i super nam je išlo. Kao jin i jang. Nju su kudili, a mene hvalili. A jednako smo bile nesretne samo niko nije dovoljno mario da to primeti. Kako nisu shvatali da smo samo sarađivale i obavljale sve one uloge koje nam fale. Pa mora biti ravnoteže. Tako smo jako radile na tome da unesemo malo funkcionalnosti u porodicu da smo odlučile da nosimo te teške etikete. Jedna bez druge nismo mogle. Kako bi ja bila dobra bez nje takve nevaljale i obrnuto." Piše Autor: Mirta Primorac Šejić, Moj svijet odgoja https://zelenaucionica.com/dobro-dete-ono-koje-svi-hvale-i-zele-ono-koje-ne-protivreci-i-koje-nema-ispade-besa/?fbclid=IwAR2w-t-MD2tTqjsR07a-HSJ3IwHKxGTiU8hMeVKeaRgAJKlx2-Gem1pyRNE Jedna priča. Pogled iz jednog ugla.

Dobro dete je ono koje svi hvale i koje svi potajno žele. Kad dobrom detetu kažeš: “Kako si ti dobra i mirna”, ono se oseća kao da ste mu malo okrenuli nož koji trajno stoji zaboden negde unutra. Toliko dobro ne želi biti nijedno dete. Njima se jednostavno dogodilo to da su prerano i prebr...

24/11/2023

"Nema veze. Moji roditelji su me tukli kad sam bio dijete i nisam više toliko traumatizovan!", kaže muškarac kojeg je bivša partnerka prijavila zbog fizičkog nasilja.
"Kad sam bio mali roditelji su me puštali da plačem dok ne zaspim, i to je trajalo satima, ali sam tako naučio da budem samostalan", kaže čovjek koji noći provodi na društvenim mrežama i ima problem sa spavanjem.
"Bio sam žestoko kažnjavan kad sam bio dijete i dobro sam", kaže čovjek koji svaki put kad pogriješi izgovara sebi riječi pune mržnje i kažnjava sebe na svaki način.
"Kao dijete, kad sam bila neraspoložena, otac me zaključavao samu u sobu da razmišljam o tome šta sam uradila, a danas to cijenim!", kaže žena koja pati od napada panike i ne razumije zašto je klaustrofobična.
"Kada sam kao dijete imala napade bijesa u javnosti, roditelji su mi govorili da će me ostaviti ili dati strancu i gle, završila sam vrlo dobro", kaže žena koja je molila za ljubav u svim vezama i prihvatala ponovljene nevjere da ne bi bila ostavljena.
"Smrzavala sam se na jedan roditeljski pogled, a pogledajte kako sam se dobro snašla!", kaže žena koja ne može držati kontakt očima, a da se ne osjeća zastrašeno.
"Moji roditelji su me nagovorili da izaberem karijeru u kojoj mogu zaraditi veći novac i pogledajte dokle sam stigao! ", kaže čovjek koji nestrpljivo čeka svaki petak, očajan što mora da radi ono što ne voli svaki dan.
"Kad sam bila mala, morala sam sjediti za stolom dok ne pojedem svu hranu na tanjiru, čak i na silu. ", reče žena koja ne razumije zašto ne može da ima zdrav odnos prema hrani i zašto je u adolescentnom dobu razvila poremećaj ishrane.
"Moja majka me je naučila šta znači poštovanje sa cipelom i dobro mi je učinila", kaže žena koja puši kutiju cigareta dnevno da bi svoju anksioznost držala pod kontrolom.
,,Moji roditelji su me kontrolisali samo pogledom i vidi kako sam dobra ispala," reče žena koja ne može da uspostavi kontakt očima sa autoritativnim osobama bez da se osjeti posramljeno.
I tako živimo svoje živote, okruženi svim tim divnim ljudima, netraumatizovani, ali paradoksalno u društvu punom nasilja i povrijeđenih ljudi.
Pouka nije da osuđujemo svoje roditelje, već da shvatimo da nije bilo u redu, da oprostimo i ne ostavljamo još jedno naslijeđe našoj djeci.
Joshua Shrum

05/11/2023

Nekad davno...

15/06/2023

U saradnji sa oftalmolozima i ortoptičarima možete kao roditelj; sudjelovati u prevenciji i suzbijanju progresije miopije (sprečavanje nastanka kratkovidnosti).Za prevenciju miopije neophodno je osigurati dovoljnu udaljenost od knjige/sveske, i to od ravno 40 cm-oči-knjiga kao i dovoljno svjetlosti što je takođe izuzetno važno. Redovno biti na otvorenom, da bi dječije oči koje se razvijaju najbrže i najintenzivnije od 5. do 16. godine imale priliku da se prilagode na razne udaljenosti i zdravo formiraju. Čak i uz "urođenu" kratkovidnost, postoji neinvazivan način da se uspori porast miopije- popričajte sa pedijatrom. Kratkovidnost je patološki rast oka u aksijalnoj dužini koji mijenja optiku na takav način da je vid na daljinu ozbiljno ograničen čak i sa niskim dioptrijama. Članak preuzet sa njemačkog lekarskog časopisa springer i tekst u originalu možete naći u slikama.

03/05/2023

23/01/2023

Djeca su vam najgora baš kad su s vama? Evo zašto ste zapravo jedna sretna mama!Kukanje, plač, bacanje igračaka, vješanje po vama čim uđete kuću. Poznato? Ma vi ste zapravo jedna sretna mama.
Dolazite po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobar, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se u čudu pita zašto se vi stalno žalite na njegovo ponašanje.

Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka?Zar doista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?

Ako ste se već sto p**a uhvatili za glavu u pitanju – “Zašto? O, zašto?”, znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.

Nema veće sigurnosti od majke koja voli, koja razumije, koja se trudi pomoći svom djetetu pa kada vas nema, djeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene dojmove i čekaju samo vas da vam ih istresu.

One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, poljupcem i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati.

To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon, započet će kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumijete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko mu dozvoljava da bude prirodno, da pokaže svoje osjećaje, da se utješi. I zato kada vas vaše voljeno dijete sljedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite da se ispuše.

Vi ste možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju, izražavati svoje osjećaje, te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.

Znajte da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča. Nisu ni tate daleko od toga, čisto neka se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerojatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja.

Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašto su djeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.

Ako situacija u vašoj obitelji nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerojatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili djeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.

Dakle, kada se sljedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama.

I nemojte zato ludjeti i dočekati ih sa stavom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utješeni i sretni što su vam baš sve ispričali.

Drage majke, dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje.

Izvor: detinjarije

18/01/2023

''Anger transference'', c.1954, by Richard Sargent ( FB EngineeringX) transfer agresije

12/01/2023

Tri treninga sedmično dovoljno: fizička aktivnnost protiv dečije depresije
Analiza je pokazala da su intervencije fizičkom aktivnosću bile povezane sa značajnim smanjenjem simptoma depresije u odnosu na kontrolna stanja. U 17 od 21 ispitnih studija- (81%), -snaga efekta je bila manja od nule, ( minus označava poboljšanje depresije) što ukazuje na smanjenje simptoma depresije uz vježbanje, sportku aktivnost. Intervencije fizičke aktivnosti imale su srednje jak efekt od -0,29. Sveukupno, broj potrebnih za liječenje za smanjenje simptoma depresije nakon intervencije vježbanja bio je 6 ( šest treninga ili 14 dana - citat originala :Number Needed to Treat is 6 ). Međutim, ove razlike više nisu uočene nakon dužeg vremena praćenja, 21 sedmice. To može biti posljedica ograničenog broja studija. Istraživači su takođe otkrili da je fizička aktivnost imala veću korist kod učesnika od 13 i više godina nego kod mlađih ispitanika (snaga efekta smanjenja depresije -0,44), kao i kod dece i adolescenata sa dijagnozom mentalne bolesti i/ ili depresije (snaga efekta -0,75) „Međutim, ovo su složene zagonetke za koje će trebati vremena da se razotkriju“, kažu trojica autora istraživanja, Eduardo E. Bustamante sa Univerziteta Ilinois u Čikagu. Zapisao preveo na njemački i prilagodio u springer medicinskom časopisu Dr.Nikola Zink

01/01/2023

https://www.flin.pro/wp-content/uploads/2016/03/Animaciones-GIF.gif
Neka Vam Nova 2023. bude vesela kao Kaleidoskop

30/12/2022

Na svakoj maloj ili igrački od sitnih elemenata piše da ih ne treba davati maloj deci, jer postoji opasnost da ih stave u usta i uguše se. I pored toga što nas takva upozorenja prate od kada se u našem životu pojavi beba, statistika pokazuje da deca i dalje stradaju od gušenja predmetima koje...

23/11/2022

Probudite dijete u sebi ❤
Svjesni smo kako je svijet postao više-manje okrutno mjesto. Ponekad se život čini kao borba za opstanak, a ne vrijeme za užitke, ljubav i sreću. Ako zastanemo na trenutak i razmislimo, da li se uopće sjećamo kad se dogodio klik u glavi u kojem smo postali ozbiljni ljudi koji se brinu. Kad smo jednostavno prestali biti djeca?
Djeca su bezbrižna, trče bez straha, smiju se iskreno, plaču kad ih boli i grle kad vole. Sve su to najljepše iskrene emocije i ponašanja kojima i sad duboko u sebi težimo, samo što je apsurd u tome što smo mi već bili djeca, sve smo to imali, sve smo znali. Kroz život čujemo riječi 'bit ćeš pametniji kad odrasteš', a kad ono upravo suprotno, ispada da smo više znali kao mali, a više učimo kao veliki. Učimo kako se treba ponašati, što je pristojno, gdje treba povući granicu i kako skrivati emocije. Potiskujemo dijete u sebi, a ono želi plesati na kiši i ustima hvatati kapljice bez razmišljanja o prehladi ili zagađenoj kišnici.
Ipak, sve se može vratiti. Dijete u nama vjerojatno čuči i čeka svoj red na plesnom podiju, dok vi čekate red u banci. Pozovite ga. Za početak sami sebi sastavite upitnik jer ionako svakodnevno vjerojatno ispunjavate razne ankete, upitnike i odgovarate na besmislena pitanja, pa zašto si ne postaviti i par korisnih. Da li sam sretna na mjestu na kojem trenutno sjedim? Koliko se p**a u tjednu nasmijem od srca? Koliko glumim? Da li radim ono što drugi žele ili ono što ja želim? Ako iskreno odgovorite na svoja pitanja, (ne moraju biti slična ovima), možda ćete se osjećati bolje.
Nadalje, napravite nekoliko stvari koje se nikako od vas ne očekuju; šetajte bosa po asfaltu, plešite do jutra, potrošite dio novaca koje štedite ili jednostavno recite što mislite. Dijete će se pojavljivati sa svakim djelom kojim prkosite društveno prihvatljivoj sebi, jer ono što prihvaćaju drugi, ne znači da morate i vi.
Pogledajte se u ogledalu bez da namještate fasadu, možda se dijete i pojavi jer vas dvoje se dobro poznajte, samo ste izgubili kontakt na par godina. Znat ćete kako ga probuditi, a ono će vam donijeti iskru o oku, mrlju od sladoleda na majici, iskrene prijatelje, srce od papira, a i ono pravo veliko koje kuca, poskakuje od sreće i voli ludo i bez daha i do kraja i kako treba.
Tekst i slika preuzeti sa interneta

30/10/2022

Umberto Eco talijanski pisac, kolumnist, znanstvenik za medije i filozof rođen je 5.1.1932. u pokrajini Piemont, a umro je 19.2.2016 u Milanu, Italija. Prenosim pismo koje je napisao svojem unuku. Privatno pismo, kao deda. Bojim se da je u pravu... tekst preuzet sa stil.rs.
Drago moje unuče,
Ne bih želeo da ovo pismo zvuči previše poučno, da ti pričam o ljubavi prema komšijama, domovini, čovečanstvu i slično. Ne bi ti ovo ni slušao (već si punoletan, a ja sam prestar), jer se sistem vrednosti toliko promenio da moje preporuke možda nisu ni odgovarajuće.

Dakle, želim da ti dam samo jedan savet koji ti može biti od koristi sada kada koristiš pametne telefone. Neću ti reći da ne koristiš telefon iz straha da ne zazvučim kao glupi starac. I sam koristim mobilni.

Želeo bih da razgovaram o bolesti koja je pogodila tvoju generaciju i onu pre tebe, koja već studira na univerzitetima. Govorim o gubitku pamćenja.
Istina je da ako želite da znate ko je Karlo Veliki ili gde je Kuala Lampura, samo kliknete na dugme i odmah sve saznate sa Interneta. Uradite to kada vam je potrebno, a onda tu vest sačuvate, ako vam zatreba za školu, recimo. Loša vest je da shvatanje da računar može u bilo kom trenutku odgovoriti na vaše pitanje, odvraća vas od ideje da nešto zapamtite.
Ovaj fenomen se može uporediti na sledeći način: saznanje da autobusom ili automobilom možete uvek da idete iz jedne ulice u drugu, osoba odlučuje da više ne hoda. Ali ako prestanete da hodate, pretvorićete se u osobu koja je prisiljena da se kreće u invalidskim kolicima.

Oh, znam da se baviš sportom i da znaš kako da nabilduješ telo, ali nazad na mozak.

Mozak je poput mišića na nogama. Ako prestaneš da vežbaš, postaće mlitav i pretvorićeš se u id**ta. Pored toga, svi rizikujemo da razvijemo Alchajmera u starosti, a jedan od načina da izbegnemo ovu nevolju je treniranje pamćenja.

Ovo je moj recept. Svako jutro nauči kratku pesmicu, kao što smo na to bili prinuđeni kada smo bili deca. Možeš da zakažeš takmičenje sa prijateljima. Ako ne voliš poeziju, onda zapamti sastav fudbalskog tima, ali moraš znati igrače ne samo onog tima za koji navijaš, već i igrače drugih timova, kao i njihove prethodne kompozicije.
Takmičite se u sećanju naslova knjiga koje ste pročitali. Da li se tvoji prijatelji sećaju kako su se zvali mušketiri iz filma i knjige "Tri mušketira"?
Ako ne želite da čitate knjigu Tri mušketira (onda ne znate šta gubite), igrajte sličnu igru sa knjigom koju ste pročitali.
Izgleda kao igra, ali i jeste to igra, ali videćete kako vam je glava ispunjena likovima, pričama i svim vrstama uspomena.
Zapitajte se zašto se računar nekad nazivao elektronskim mozgom. To je zato što je zamišljen po modelu našeg mozga, s tim što je naš mozak daleko moćniji i bolji.
Mozak je računar koji je uvek uz vas, njegove mogućnosti se proširuju kao rezultat vežbanja, dok vaš računar gubi brzinu nakon duže upotrebe i treba ga zameniti već nakon par godina. A vaš mozak vas neće izdati i do 90 godina, a sa 90 godina, ako ga vežbate, pamtiće više nego što se sećate sada. Takođe, besplatno!

Zatim postoji istorijsko sećanje, koje nije povezano sa činjenicom tvog života ili sa onim što si pročitao. Ona čuva one događaje koji su se dogodili pre tvog rođenja.

Danas, kad idete u bioskop, morate doći na početak filma. Kada film počne, kao da vas sve vreme vode za ruku, objašnjavajući šta se događa. U moje vreme u biskop ste mogli da uđete bilo kada, čak i usred filma. Mnogi događaji su se već dogodili pre vašeg dolaska i vi ste morali brzo da "pohvatate konce". Ako bi vam se film svideo, mogli ste da ga gledate ponovo. Rodio sam se u vreme kada je bilo važno da znam i razumem to što se dogodilo pre mene. To je bilo neophodno kako bih bolje razumeo događaje danas.
Danas bi škola trebalo da vas uči da pamtite šta se dogodilo pre vašeg rođenja, ali nisam video da to čini kako treba. Razne ankete pokazuju da današnja omladina, čak i univerzitetska, rođena 1990. godine, ne zna, a možda i ne želi da zna šta se dogodilo 1980. godine, kamoli šta se dogodilo pre 50 godina.
Uzmite u obzir da pamćenje možete trenirati ne samo uz pomoć knjiga i časopisa, već i uz pomoć Interneta.
Internet je koristan i za istraživanje istorije, ne samo za ćaskanje sa društvom. Kako su dinosaursi izumrli? Kako se zvao predak bika? Pre stotinu godina više je bilo tigrova nego danas, zašto? Ko je bio drugi papa u istoriji? Kada je stvoren Miki Maus?
Mogao bih da ova pitanja nižem beskonačno i sve bi to bile sjajne teme za istraživanje. Sve ovo se mora zapamtiti. Doći će dan i ostarićeš, ako sve ovo saznaš i upamtiš, osećaćeš se kao da živiš hiljadu godina.

A tvoji prijatelji koji ne istražuju, ne čitaju i ne pamte, živeće samo jedan mali, kratki, bedni život.