24/11/2025
Milovan Milivojević… čovek koji je 2017. izgubio sina Milomira u eksploziji u fabrici 'Milan Blagojević-Namenska' u Lučanima.
Čovek kome su, dok je još nosio sveže rane nezamislivog gubitka, u špaliru stajali radnici fabrike-da njega, njegovu ćerku i suprugu vređaju.Da tapšu direktoru fabrike, dok porodica nosi bol koji ne bi trebalo niko da nosi. To je, za mene, bio trenutak kada je ljudskost u Srbiji pukla kao staklo.
Slom koji se čuo daleko, iako mnogi i danas tvrde da ga nije bilo, mnogi čak ni ne znaju šta se desilo.
Kad sam gledala taj prilog na vestima, nešto mi se u stomaku zgrčilo u pesnicu koja dugo, danima, nije popuštala.Nije me napuštao ni osećaj srama, ni nemoći, ni bola zbog tuđeg bola.
I kad god se meni učini da ne mogu više, kad god pomislim da je moj teret pretežak… setim se njih.Setim se Milovana, njegove porodice, njihovog dostojanstva u najdubljem mraku.I odmah se postidim svojih slabosti, kao i svih onih kojima nikada nije bilo teško,jer nikada nisu ni nosili ništa važno.Postidim se i onih koji su, svesno i uporno, učestvovali u zlu i stajali na strani nečoveštva. Kao i onih koji to i danas rade.
A onda mi ipak sine mala, tvrdoglava nada:
da, ako je ta porodica izdržala ono što niko ne bi smeo da preživi, možda i mi ostali možemo da izdržimo svoje bitke.
Možda u toj sramoti, koja nas preseče, i u toj boli, koja nas opomene, ima nešto što nas vraća ljudskosti,ili makar onoj tankoj niti koja još postoji.
Izvor Radar r.s.