DinoH

23/10/2025

💔Jaka sam zbog tebe majko
Obećala sam ti majko da ću doći, da ti ispričam kako nam je bez tebe, ispovijeda devetogodišnja djevojčica glave naslonjene na zeleni bašluk majčinog mezara.
Moram ti reći, da sam sve zavjese sama oprala i ponovo ih postavila. Naučila me tetka Alma prati u veš mašini. Znam majko i kako treba prati bjelinu a kako ostalo. Naučila me i kako postaviti veš da se suši. Prvo manja pa veće odjeća.. Nekoliko p**a je dolazila i majka Hasiba i samo plače i gleda u mene i Azura.I ostavi nam hediju i opet plačući ode. A meni i Azuru treba neko da priča sa nama.Iako smo još mali, fali nam da nas neko hvali. Fali nam i da nam neko kaže šta treba a šta ne treba raditi. Moram ti reći majko da je Azur popravio matematiku.Tablicu množenja zna napamet, a jednačine radi "ko vodu". Gledam majko često u oca.Ne priča puno. Skoro nikako. Samo puši i ponekad pogleda u nas. Ali kad pogleda oboje nas zagrli i počne milovati. Čudno nam majko, jer nije to radio dok si ti bila sa nama.
A onda se zatvori u sobu i kad izađe oči su mu crvene. Plače majko. Djed i nana su stalno tu, a ja ne volim da me onako gledaju. Kao da me žale. Želim da mene i brata gledaju kao prije. Da se raduju našem susretu.Da nam pričaju priče o ranijem vremenu.Od kad tebe više nema, kao da i oni gube snagu.Kao da gube bitku sa tugom koja ih slama. Kao da to više nisu oni stari djed i nana iz vremena kad si bila s nama.I kad smo bili sretni. Ja sam majko iz takmičenja iz matematike osvojila prvo mjesto.Iako me učitelj htio izostaviti i poslati drugu djevojčicu na takmičenje jer je mislio da će me obeshrabriti tvoj odlazak i da neću biti na visini. A ja sam majko, za inat bolu iz dubine moje djetinje duše dala sve od sebe.. I osvjetlala obraz. I učitelju, i školi i tebi,što mi je najdraže.
Ponekad te sanjam majko. Uvijek isti san. Ti postavljaš ručak a meni rukom pokazuješ da poredam zdjelice sa salatom. I nikada ti nisam čula glas u snu. Samo mi s osmjehom pokazuješ šta mi je raditi..A tako sam poželjela čuti te..
Neku noć te je Azur u snu dozivao. Bilo me strah, ali sam ga pustila. Dozivao te isto onda kao kada bi imao temperaturu, pa da ti svojim umilnim glasom otkloniš boli. Nisam mogla zaspati do svanuća. Još da ti kažem da je povrće u plasteniku samo za poželjeti. Radovno ubirem paradajz, krastavce i paprike. Ja se brinem majko o njemu i navodnjavam ga. Samo ne znam kako ću majko kad raspust dođe. Po čitave dane po kući. A sve sjeća na tebe. U svakom ćošku porodične kuće, kao da ćeš banuti svakog trenutka. I da se svi probudimo i skontamo da je ovo bio samo san. Biće teško majko, ali biću jaka. Zbog brata. Zbog tebe.. Neću dopustiti da se osjeti da te nema. I ...doći ću opet za mjesec. Da vidim jesu li se omladile ruže koje sam danas zasadila na tvom kaburu.
I koje sam zalila kišom svojih suza od kojih je svaka dova. Da te dragi Bog nagradi za sve ono što si pružila nama. Dok si bila tu..
Volim te majko...
Elvir Peštalić
Foto:Ilustracija

23/10/2025

Proslavljam svoju 6. godinu na Facebooku. Hvala vam na kontinuiranoj podršci. Nikad ne bih uspio/uspjela bez vas. 🙏🤗🎉

22/10/2025

Who cares, I'm drinking chocolate milk and waiting for a taxi with two Afghans

01/10/2025

Preselila je moja majka. Otišla.
Zauvijek moja mama.

Nisam spreman.
Niti ću ikad biti.
Kako da budem spreman da ne čujem više ono “jesi li jeo, sine”?
Kako da budem spreman da tvoja ruka više ne traži moju?

Mama,
Ti si bila prva svjetlost u mom životu.
Nisi znala ni gdje ideš, ni šta te čeka, ali si išla,s osmijehom i rukama punim ljubavi.
S tobom je sve bilo moguće. I kad je gorjelo, ti si hladila dušom.
I kad sam padao, ti si dizala pogledom.

Nisi bila samo moja mama.
Bila si moj saveznik, moj štit, moja tišina kad nisam mogao da pričam.

Sad kad te nema,
kuća ostaje ista, ali ništa više nije isto.
Čujem ti korake i kad ih nema.
Osjetim tvoj miris u svakoj stvari.

Ali znaš šta?
Neću plakati zbog kraja.
Plakaću zbog toga koliko sam sretan što sam te imao.
Što sam bio tvoj sin. Što si bila moja mama.

Ostat ćeš u svakoj mojoj riječi.
U svakom kadru, svakom komentaru, svakom filmu, svakom dahu.
Ti si moje prvo poglavlje. I zadnja tačka prije tišine.

Volim te, mama.
I neka te dragi Allah primi onako kako samo On zna nježno, bez boli, sa osmijehom na licu.

Zauvijek tvoj sin,
Baho.
https://www.facebook.com/share/1CNhbxFreE/

27/09/2025

"Nakon što sam volio svoje roditelje, braću i sestre, ženu, djecu i prijatelje, sada sam počeo voljeti sebe.

Shvatio sam da nisam Atlas. Svijet ne leži na mojim plećima.

Prestao sam da se cjenkam sa prodavcima povrća i voća. Još nekoliko centi neće slomiti banku, ali bi moglo pomoći nekom siromašnom da uštedi da plati školu svoje kćeri.

Ostavljam konobarici napojnicu. Dodatni novac mogao bi joj izmamiti osmijeh na lice. Ona mnogo teže zarađuje za život nego ja.

Prestao sam govoriti starijim ljudima da su već previše p**a ispričali priču. Historija ih tjera da hodaju stazom sjećanja i proživljavaju svoju prošlost.

Naučio sam da ne ispravljam ljude čak i kada znam da nisu u pravu. Teret da sve bude savršeno nije na meni. Svijet je vrijedniji od savršenstva

Dajem komplimente slobodno i velikodušno. Komplimenti razvesele ne samo primaoca već i mene. I mali savjet za primaoca komplimenta, nikad, NIKAD ga ne odbijte, samo recite: "Hvala".

Naučio sam da ignorišem nabore ili mrlje na košulji. Ličnost govori više od izgleda.

Ostavljam ljude koji me ne cijene. Oni možda ne znaju moju vrijednost, ali ja znam.

Ostajem smiren kada neko igra "prljavo" da me pobijedi u trci pacova. Ja nisam pacov i ne pripadam njima.

Učim da se ne stidim svojih emocija. Moje emocije me čine čovjekom.

Naučio sam da je bolje odbaciti svoj ego nego prekinuti vezu. Moj ego će me držati van, dok u vezi nikada neću biti sam.

Naučio sam da živim svaki dan kao da mi je posljednji. Na kraju krajeva, on bi mogao biti posljednji.

Radim ono što me čini sretnim.
Ja sam odgovoram za svoju sreću i dugujem je sebi."

Antony Hopkins.

19/09/2025

19/09/2025

Kunst in Offenbach 2025

11/09/2025

03/09/2025

Jedan korisnik društvenih mreža objavio je ovu fotografiju i napisao:
"Stalno je boravila u blizini ribarnice i posmatrala ljude koji dolaze da kupe ribu. Uzela je jedan list koji je pao sa drveta i došla do vlasnika uvijajući mu se oko nogu. Prvog dana, iznenađen, uzeo je njen "novac" i dao joj ribu. Od tog dana, svako jutro ona dolazi sa listom u ustima kako bi "kupila" ribu.