16/07/2026
Nakon što sam obišao sve evropske zemlje koje imaju more i razvijen turizam, izuzev Portugala, mogu reći da je crnogorsko primorje za mene i dalje ubjedljivo najlošija opcija za ljetovanje.
Vidim da se ovih dana piše kako su plaže prazne, što i ne čudi. Uostalom, i ranijih godina je bilo isto, jer se sezona praktično svodi na period od 25. jula do kraja avgusta. S obzirom na pristup turizmu od strane crnogorskih ugostitelja i turističkih radnika, i tih 35 dana je previše.
Crna Gora ni nakon 30 godina nije značajnije napredovala kada je riječ o kvalitetu usluge. I danas imamo isto ono što smo imali i ranije, kada sam tamo radio kao konobar, ali i predhodno boravio kao turista – bezobrazluk, nekulturu, neposlovnost i bahatost. I dalje se angažuje nekvalifikovana radna snaga bez ikakve osnovne edukacije i pripreme.
Vlasnici brojnih plažnih restorana i barova uglavnom su ljudi koji su, preko rodbinskih ili prijateljskih veza, dobijali atraktivne lokacije na plaži po veoma povoljnim uslovima. Mnogi od njih ne znaju gotovo ništa o ugostiteljstvu niti o organizaciji posla. Obezbjeđenje objekata često čine potpuno neprofesionalni momci koji misle da je smisao posla deset mjeseci provoditi u teretani, a onda dva mjeseca pokazivati mišiće upravo gostima koji ostavljaju novac.
O higijenskim uslovima ne treba ni govoriti. Menadžeri restorana često ne poznaju ni osnovna higijenska pravila, a kamoli HACCP standarde. Zašto? Zato što je važnije da je menadžer nečiji rođak nego da zna raditi svoj posao.
Plaže se i dalje nedovoljno održavaju, prije svega kada je riječ o kontroli otpada, pa u moru često pluta razno smeće, koje nikoga ne zanima.
Jednostavno kada čovjek ode na odmor, treba da se osjeća poštovano, a ne kao da je dužan nekome ostaviti svoj novac.
Zaključak je da će ova država još dugo ostati pri samom dnu kada je riječ o kvalitetu turističkih usluga, a da će se njen turizam i dalje najvećim dijelom zasnivati na mladim gostima iz Srbije i Bosne i Hercegovine koji prvenstveno dolaze zbog žurki.
Upravo zbog toga je ovo posljednja zemlja u koju bih ponovo otišao – bar dok se nešto drastično ne promijeni.
Piše: Boris Stanišev
Fotografije nisu iz Crne Gore
