21/06/2026
Da Bojan Vasić napiše priručnik za postavljanje lajsni, verovatno bismo i to stavili na listu omiljenih štiva ✨
"Ulm" nam je već (jedna od) knjiga godine i roman koji smatramo "milenijalskim" u onom smislu da otvara sve moguće teme koje se vezuju za ovu generaciju (poslovna neizvesnost, lične nesigurnosti, traumatizujući prodični odnosi, nezdravi obrasci u partnerskim odnosima + ostala zla našeg doba), ali ne tako da one same sebi postaju cilj, već kao slojeve jedne realistično mračne svakodnevne priče.
🧭 A ta priča počinje u onoj Evropi o kojoj se na Balkanu govori kao o mitskom realmu gde je moguć taj nikad definisani "normalan život" i sa jednim mladićem iz Srbije, tek pristiglim sa kruza i isprepadanim mogućnošću povratka kući.
Iz tog straha gleda da ostane u Nemačkoj po svaku cenu, iako tamo ne namerava da postigne išta više do da juri površna zadovoljstva. Sve je bolje nego suočiti se s potisnutim sećanjima na dom koji to nikad nije bio.
✒️ "Prizor oca koji krajem šibice čisti uši. Majka nadvijena nad kacom kupusa. Njihov opštinski stan. Razvod. Čekanje na stajalištu izlepljenom čituljama."
✒️ Srbija je za njega prizor bede i očaja gde i praskozorje ima "boju šaltera u socijalnom", dok, s druge strane, "Atlantik ima boju bolesničkih soba."
✒️ U Nemačkoj mu je zato cilj da pronađe zest, "nešto prijatno i belo i toplo kao kad se siri mleko."
U toj jurnjavi za privremenim ispunjenjem, sve dublje zakopava nerešene emotivne konflikte. I baš kada se konačno ukaže prilika da se promeni i izgradi nešto iskreno i pošteno, vest od kuće primorava ga da se ipak vrati za Srbiju.
Ovo je roman koji ne romantizuje teskobu jedne generacije, ali je daleko od toga da je teskoban za čitanje.
Naprotiv, Vasićeva veština i poetika produbljuju svaku od inače složenih tema, nudeći čak i jednu vrstu nadahnuća za nošenje sa svakodnevnicom.
Na skali od 🧡 do 🧡🧡🧡 koliko vam je ova tema primamljiva? Slobodno pišite utiske o romanu ako ste čitali 👇