Anglozine

Anglozine Zabavljamo se uz najveće misli književnog stvaralaštva. As many other great ideas, Anglozine was first born on a piece of napkin in a local pub. Thanks!

Anglozine je onlajn magazin o književnosti, pozorištu, muzici i filmu koji je pokrenula grupa studenata anglistike sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Back then, there was only two of us who were trying to bring this idea to life. Luckily, as the time went by, many enthusiastic fellow-students joined us and invested their time and creativity to make Anglozine a valuable source of all kinds of t

hings related to language and literature. We are proud to say that now we have a lot of faithful readers and we hope they'll further grow in number.

Da Bojan Vasić napiše priručnik za postavljanje lajsni, verovatno bismo i to stavili na listu omiljenih štiva ✨"Ulm" nam...
21/06/2026

Da Bojan Vasić napiše priručnik za postavljanje lajsni, verovatno bismo i to stavili na listu omiljenih štiva ✨

"Ulm" nam je već (jedna od) knjiga godine i roman koji smatramo "milenijalskim" u onom smislu da otvara sve moguće teme koje se vezuju za ovu generaciju (poslovna neizvesnost, lične nesigurnosti, traumatizujući prodični odnosi, nezdravi obrasci u partnerskim odnosima + ostala zla našeg doba), ali ne tako da one same sebi postaju cilj, već kao slojeve jedne realistično mračne svakodnevne priče.

🧭 A ta priča počinje u onoj Evropi o kojoj se na Balkanu govori kao o mitskom realmu gde je moguć taj nikad definisani "normalan život" i sa jednim mladićem iz Srbije, tek pristiglim sa kruza i isprepadanim mogućnošću povratka kući.

Iz tog straha gleda da ostane u Nemačkoj po svaku cenu, iako tamo ne namerava da postigne išta više do da juri površna zadovoljstva. Sve je bolje nego suočiti se s potisnutim sećanjima na dom koji to nikad nije bio.

✒️ "Prizor oca koji krajem šibice čisti uši. Majka nadvijena nad kacom kupusa. Njihov opštinski stan. Razvod. Čekanje na stajalištu izlepljenom čituljama."

✒️ Srbija je za njega prizor bede i očaja gde i praskozorje ima "boju šaltera u socijalnom", dok, s druge strane, "Atlantik ima boju bolesničkih soba."

✒️ U Nemačkoj mu je zato cilj da pronađe zest, "nešto prijatno i belo i toplo kao kad se siri mleko."

U toj jurnjavi za privremenim ispunjenjem, sve dublje zakopava nerešene emotivne konflikte. I baš kada se konačno ukaže prilika da se promeni i izgradi nešto iskreno i pošteno, vest od kuće primorava ga da se ipak vrati za Srbiju.

Ovo je roman koji ne romantizuje teskobu jedne generacije, ali je daleko od toga da je teskoban za čitanje.

Naprotiv, Vasićeva veština i poetika produbljuju svaku od inače složenih tema, nudeći čak i jednu vrstu nadahnuća za nošenje sa svakodnevnicom.

Na skali od 🧡 do 🧡🧡🧡 koliko vam je ova tema primamljiva? Slobodno pišite utiske o romanu ako ste čitali 👇

🇪🇸 Back to our favourite bookshop in Spain! If you're travelling this way, we highly recommend a visit.Re-Read is a cosy...
05/06/2026

🇪🇸 Back to our favourite bookshop in Spain!

If you're travelling this way, we highly recommend a visit.

Re-Read is a cosy hub for second-hand books in great condition that also lets you sell your own.

"Because there are always books that have been read and books still to read."

We discovered them in Alicante last year, and here we are again in Malaga 🌞🧡

The 1995 novel by Belgian writer and psychoanalyst Jacqueline Harpman has been something of a lost gem, up until its rec...
31/05/2026

The 1995 novel by Belgian writer and psychoanalyst Jacqueline Harpman has been something of a lost gem, up until its recent rediscovery and translation revision 🧐

Originally translated into English in 1997, the novel earned critical praise, but it was only after translator Ros Schwartz revised her work for the 2019 reissue by Vintage UK that it became a true sensation.

🔸This background implies that the book's themes and atmosphere have become even more relatable now that the world is facing a collective crisis of direction. When we find ourselves part of systems whose mechanisms we don’t fully understand and feel powerless to change.

"I Who Have Never Known Men" strips the complexity of our world down to basic human needs and relationships. In this sense, her novel feels both like "a book from a hundred years ago or a hundred years in the future," as Sophie Mackintosh notes in her preface to the Vintage edition.

🔸The plot is simple and develops slowly. Reading the novel feels like we've got all the time in the world to contemplate questions of society, humanity, and femininity. The simplicity of Harpman's style, paired with a metaphorical atmosphere of disorientation and growing hopelessness, forces us to view these concepts from an entirely new perspective.

🔸The story follows 40 women who have been held captive for over a decade, provided with only the barest necessities. In their unexplained existence, they find different ways to bring meaning to their daily routine. Some use stories from their past lives as a will to live, some form new romantic bonds, and others dedicate themselves to hard work.

But it is the nameless main character who naturally adapts to this world as it's the only one she's ever known. Her views of companionship, joy, and death differ from the others.

This drives us to comtemplate fundamental questions as well as our collective and individual instincts, becoming overwhelmingly aware of the complexity of our daily lives, the nuances of human relationships, and the disturbing lack of clarity surrounding why we are here, and what fulfills us when everything's on demand.

Or is it just us?

🌿 O Ali Smit već smo govorili kao o spisateljici neverovatne veštine da zadre u najsvežije rane savremenog društva i pre...
16/05/2026

🌿 O Ali Smit već smo govorili kao o spisateljici neverovatne veštine da zadre u najsvežije rane savremenog društva i predstavi haos svakodnevice koju živimo.

"Proleće" je deo njenog Sezonskog kvarteta u kom se bavi gorućim pitanjima poput posledica Bregzita, migrantske krize u Evropi, institucionalne odgovornosti i položaja umetnika u kapitalističkom društvu.

🔸Svaki od četiri dela može se čitati zasebno, a ovaj govori o ostarelom reditelju koji se suočava sa gubitkom najbolje prijateljice i dugogodišnje saradnice, kao i sa kompromisima koji se od njega zahtevaju u poslu. U prelomnom trenutku života, slučajan susret sa jesnom neobičnom devojčicom odvešće ga put severne Škotske gde će postati svestan da još uvek ima istina koje tek treba da budu ispričane javnosti.

Na tom putu upoznaje i Brit, radnicu u jednom od prihvatnih centara za migrante kojoj, uprkos tome, nedostaje svest o problematičnosti rada takvih institucija, kao i Aldu, aktivistkinju koja taj nedostatak svesti i odgovornosti nadomešćuje individualnim angažovanjem.

🔸Surova i dirljiva, ova priča govori traženju smisla i mogućnosti promene. O čudovišnosti društva, ali i čudima koje običan čovek može učiniti kada prepoznaje problem i na njega ne oćuti.

Prevela Marija Obadović za

Koji deo se vama najviše dopao? (Ili, ne daj bože, nije dopao uopšte 🧐)

🇬🇧 Friends who randomly send you bookish photos from London are important 🧡This former boarding house at 22 Portobello R...
03/05/2026

🇬🇧 Friends who randomly send you bookish photos from London are important 🧡

This former boarding house at 22 Portobello Road in Notting Hill, London, was once home to George Orwell.

Born in India in 1903, Eric Arthur Blair grew up partly in the British capital, where he frequently changed lodgings. It’s said that few writers had as many London addresses as he did (marked thoughout the city with a blue plaque).

This particular house was his home during the winter of 1927, and it was found for him by his poet friend Ruth Pitter. Apparently, the place was so cold that he had to warm his hands over a candle just to begin writing.

Although there are no records of him producing any major work while living there, the house is significant as his first home after resigning from the Indian Imperial Police to become a writer.

Photo by:

🇫🇷 As John Updike pointed out, "bookstores are lonely forts, spilling light onto the sidewalk. They civilize their neigh...
28/04/2026

🇫🇷 As John Updike pointed out, "bookstores are lonely forts, spilling light onto the sidewalk. They civilize their neighborhoods."

🌊"More ima tako lepe manire", zaključuje  narator ovog romana, a isto bi se moglo reći i za samo delo, koje se s poštova...
26/04/2026

🌊"More ima tako lepe manire", zaključuje narator ovog romana, a isto bi se moglo reći i za samo delo, koje se s poštovanjem odnosi prema vašoj pažnji, velikodušno vas čašćava veštim pripovedanjem i stara se da vam pruži nezaboravan doživljaj u svom domu - ruralnom Zanzibaru tokom britanske kolonijalne vlasti.

🌍

Priča počinje 1899. godine kada u skromnu kuću indijskog trgovca slučaj dovodi izgubljenog i iscrpljenog "mzungua", Evropljanina svetle kože sa osnovnim poznavanjem arapskog jezika, nekonvencionalnim političkim uverenjima i sveščicom punom beleški sa raznih delova kontinenta.

🔸Zanzibarski nobelovac, Abdulrazak Gurna se i ranije se bavio životom u kolonizovanoj Africi, a o njegovom romanu "Gravel Heart" već smo govorili kao o svedočanstvu naglih društvenih promena u savremenom Zanzibaru, sred kojih se moral sagledava u odnosu na potrebe pojedinca. Tema je inspirisana Šekspirovom dramom "Mera za meru" i u jednako problematičnom svetlu predstavlja društvo.

🔸U romanu "Napuštanje", sa druge strane, pratimo dve priče u čijem su središtu zabranjene ljubavi kroz koje autor obrađuje složene teme kolonizacije, verskih doktrina i rigidnih normi u društvu koje je toliko ispunjeno zabranama po pitanju ljubavi i braka da je prvo često onemogućeno, a drugo obesmišljeno.

🔸Kao i u romanu "Gravel Heart", Gurna se i ovde obilato koristi engleskom književnom tradicijom, citirajući Šelija, Kolridža, Brauninga i druge omiljene nam pisce u kontekstu jedne drugačije kulture, ukazujući nam tako na suštinske ljudske vrednosti.

🔸Ipak, kada govori o Britaniji kao kolonijalnoj sili, to čini uz vrlo oštru i jasnu kritiku.

Dok dvojica Britanaca smatraju svoj boravak u Zanzibaru plemenitim činom, samo jedan od njih primećuje:

✒️"Mislim da ćemo, s vremenom, to što radimo na ovakvim mestima sve manje smatrati junaštvom."

Iz kritike ne izuzima ni Francuze, o kojima nešto drugačijim tonom primećuje (misleći na Maldive):

✒️"Naravno da će Francuzi biti ti koji će otkriti ostrva na kojima je čak i flora lascivna."

Konačno, kritika je upućena i muslimanskoj zajednici sa njenim rigidnim normama u pogledu braka koji dozvoljava muškarcu do pet žena:

(Nastavak u komentaru ⬇️)

It’s been a while since we read and recommended Anna Seghers’s "Transit", so here's another opportunity to talk about th...
13/04/2026

It’s been a while since we read and recommended Anna Seghers’s "Transit", so here's another opportunity to talk about this literary (and cinematic) gem 📚

The story follows a German WWII refugee who finds himself in Marseille, a harbour not yet taken over by the fascist regime. As one of the last escape routes to the Americas, the city is crowded with internationals trying to flee Europe. Yet administrative complexities, overwhelming bureaucracy, and rapidly shifting world politics make the process nearly impossible.

Amid crowds of people looking to flee and find a new life across the sea, the refugee encounters a woman whose husband’s identity he has assumed.

🎬 This 2018 adaptation by Petzold is set in the present day, yet it preserves the subtle tensions of the war and the spirit of the original story.

The novel was originally written in German, but it was first published in English in 1944; the German edition followed in 1948.

🔸Ujedno i najava za , 22.4. u CK13 🔸Kada otvoreno tumačenje književnosti postane nemoguće u amfiteatrima iranskih univer...
04/04/2026

🔸Ujedno i najava za , 22.4. u CK13 🔸

Kada otvoreno tumačenje književnosti postane nemoguće u amfiteatrima iranskih univerziteta, profesorica engleske književnosti Azar Nafisi pokreće književni klub za nekoliko studentkinja u svojoj dnevnoj sobi.

Tu mogu da skinu veo i čador koje "moralna policija" nameće kao obavezu na ulicama Teherana i otvoreno izraze svoja mišljenja o književnim delima, ali i o društvu u kojem žive.

A to društvo neki od nas po prvi put će sagledati kroz stvarna iskustava duge revolucije koja je Iran pretvorila u šerijatsku državu, kao i različite načine na koje se njeni građani nose sa represijom i zabranama. 

📍Nafisi u ovoj knjizi memoarske proze predstavlja raznolike glasove ućutkivanih građana Irana, zadirući duboko u politička, verska i lična pitanja. Njena priča sačinjena je prvenstveno od svakodnevnih ljudi - iako oni većinski pripadaju jednom, urbanom i obrazovanom sloju društva - njihovih strahova, uverenja, pitanja i ličnih kriza. 

📍Paralelno s tim, ona nam tumači velika dela angloameričke književnosti, podsećajući nas na njihov značaj u tumačenju stvarnosti, razumevanju sadašnjice i podsticanju slobode izraza.

Ova knjiga govori o jednom svakodnevnom Iranu, sazdanom od ljudi, a ne javnih saopštenja i međunarodnih odnosa. Stvarna, ali uznemirujuće nalik distopiji koja kritikuje uređenje koje je društvo davno trebalo prevaziđe, a aktuelnije je nego ikad.

Filmske preporuke: 

🎬 Argo, 2012
🎬 It was All an Accident, 2025 

✒"Kada je dvoje mojih rođaka ubijeno od ruke islamskog režima, neki od članova šire porodice - koji su tada bili na vladinoj strani - telefonirali su mom stricu kako bi mu čestitali pogibiju sina i snahe."

✒"Znate, jednu našu prijateljicu uspeo je da izbaci sa fakulteta rekavši da ga je jedva vidljivim delićem svoje kože seksualno isprovocirala."

✒"Prepričavale smo slučajeve u kojima je sudija odbio ženin zahtev za razvod braka, pokušavajući da je ubedi da je kriva što je muž tuče. Nalagao joj je da razmisli o svemu lošem što je učinila, svemu čime je izazvala njegovo nezadovoljstvo."





Adresse

Strasbourg

Notifications

Soyez le premier à savoir et laissez-nous vous envoyer un courriel lorsque Anglozine publie des nouvelles et des promotions. Votre adresse e-mail ne sera pas utilisée à d'autres fins, et vous pouvez vous désabonner à tout moment.

Contacter L'entreprise

Envoyer un message à Anglozine:

Partager