u 16 sati u jeku granatiranja Osijeka, iz podrumskih prostora osječkog Donjega grada, s minimumom neophodne opreme, započeo s emitiranjem, tada prognanički Hrvatski radio Baranja. Danas 29 godina poslije, Radio Baranju su održali na životu direktorica Zlata Maršić, Zdenko Lozančić, Siniša Frank, Saša Alilović, Robert Repić, Mirela Jurković, Vlado Omazić i Jelena Blašković. Iza prve poruke u eteru
Hrvatskog radija - studio Baranja bio je cijeli tim prognanih Baranjaca, a glasom je bio Dario Jagarinac. Osim njega tadašnju ekipu su činili pokojni Ivan Maršić, Mario Fuis, Siniša Marinković te Zdenko Lozančić koji su radili do progonstva u Belom Manastiru. Prvi direktor Radio Baranje je Branko Jalšovec, njegov brat pokojni Milenko Jalšovec vodio je marketing, a zamjenik direktora bio je Ivan Maršić. Nakon pokretanja programa, koji je bio namijenjen informiranju prognanih Baranjaca smještenih u Osijeku i okolici, počelo je ekipiranje opremom i kadrovima. Radu su se priključili i kolege sa zagrebačkog radija 101, a za glavnog urednika ubrzo dolazi Anto Bandov te niz novinara, tehničara i voditelja. godine Radio Baranja postaje glavna medijska uzdanica 20-ak tisuća prognanih Baranjaca, a posebno vojnika 135. U razdoblju od 1992. do 1998. godine kroz program Radio Baranje prošle su sve značajnije osobe političkog, vojnog i civilnog života Osijeka i Baranje. Kroz Radio Baranju tijekom 20 godina prošlo je oko 50-ak ljudi. Nakon završetka procesa mirne reintegracije, postaja se 30.svibnja 1998. godine vraća u Beli Manastir.
