Anita Vadas - edukatorica & motivatorica

16/11/2025

Djeca su naša najbolja ogledala.
Imam (ne)sreću da se družim s njima na poslu svaki dan već više od 20 godina. Iako su moja djeca već odrasli ljudi, ipak kao učiteljica mogu iznova i iznova imati projekciju sebe u ponašanju djece u školi.
Trenutačno opet imam prvašiće i tako se vrtim u krug svake 4 godine.

U danima kada sam ja dobro i oni su divni, sve se dogovorimo, razumijemo se i podržavamo.
U danima kada ja nemam kapaciteta ni za sebe, nemam ih ni za njih. Oni to kao da osjete i traže da budem u sadašnjem trenutku, da budem prisutna, da budem tu s njima, vidim ih, čujem, doživim.

U suprotnom su u stanju na desetke p**a zvati "učiteljice, učiteljice!!!" ili ovi novi "uči! Uči!!!"
Kao da mi govore da ih gledam, slušam i doživim.

Jednako je tako i vama dragi roditelji kada niste prisutni ili vam je glava puna misli i briga, vaše dijete će hodati za vama i kao da vas želi probuditi iz tog sna briga "mama, mama!!!", "tata, tata!!!".

Najljepša stvar u čitavoj priči je da kada popustite tom njihovom zovu, utaborite se u sadašnjem trenutku i budete na neko vrijeme prisutni s njima, sve vaše brige kao da se umanje i ublaže. Kao da su rješive.

Djeca su u sadašnjem trenutku i uče nas tome da je tamo lijepo i bezbrižno.
Naše brige i problemi su u prošlosti i budućnosti te su uglavnom teški i nerješivi sve dok ne uđemo u sadašnji trenutak.

Blagoslov je biti u blizini djece, dok nam se povremeno čini da je nemoguće s njima. Svaka prednost trenutku izliječi taj osjećaj nemogućnosti.

Imate li i vi takav dojam?

Želim vam MIRan dan i želim vam da uvijek imate u blizini neko dijete koje vas vuče u SADAšnji TRENutak!

16/11/2025

Razgovarao sam s jednim ocem.
- Ja jednostavno ne razumijem svoje dijete! On uopće ne sluša što mu govorim!
- Da vidim jesam li te dobro shvatio, odgovorim. Ne razumiješ svog sina zato što te on ne želi slušati?
- Tako je, složio se otac.
- Pokušajmo još jednom, rekao sam. Ne razumiješ svog sina zato što te on ne želi slušati?
- Da, to sam rekao! – sad je već postao nestrpljiv.
- A ja sam mislio da za razumjeti drugu osobu mi moramo slušati nju.
Stephen Covey

16/11/2025

15/11/2025

Nekada su krtica i sunce povazdan bili zajedno. Zanosno su se družili i natjecali tko će se domisliti ljepšoj igri. Kad bi se umorili, počinuli bi zagledani jedno u drugo. Krtica je svojim bistrim očima promatrala sunce, a ono ju je obasjavalo svojim sjajnim okom. No, jednom u osvit dana, sunce opazi neki tek izniknuli cvijet.
„Gledaj kako je divan“, reče ushićeno krtici i razdragano pozove cvijet da se pridruži njihovoj igri.
Ali krtica nije htjela svojega prijatelja dijeliti s nekim došljakom. Kad se smračilo, ona se tiho prišulja cvijetu i pregrize mu korijen. Zadovoljna učinjenim, pođe na počinak, no san joj ne htjede na oči. Čitavu se noć nemirno premještala, a kada tanka crta svjetla na obzorju najavi dolazak njezina prijatelja, ona osjeti nelagodu u duši i zavuče se pod zemlju.
Čim se sunce promolilo iza stabla, odmah razazna što se zbilo. Cvijet je ležao mrtav, a na mjestu gdje se krtica zavukla pod zemlju oblikovao se mali humak.
„Krtice, prijateljice“, zazva je sunce bolnim glasom, „dođi, dan je pred nama“.
Krtica je čula glas svojega prijatelja, ali se nije odazvala. Sunce je dozivalo krticu, danima ju je dozivalo, no uzalud.
„Krtice, dođi“, dozivalo ju je sunce. „Onaj mi je cvijet bio silno drag, ali tisuće takvih mogu probuditi iz zemlje. No, ti mi nedostaješ, tebe trebam.“

14/11/2025

Ovo smo sestra i ja, davnih dana. Ja imam blizu 6 godina.
Kada ne bi bilo ove fotografije, realno, ne bih se ničeg sjećala iz djetinjstva. Kao da nisam proživjela svojih prvih 7 godina postojanja.

Nerijetko mi dođu klijenti koji se ne sjećaju svojih prvih 7 godina postojanja te se tješim da nisam jedina.
Sjećate li ih se vi?

Kada sam prije nekoliko godina počela raditi proces iscjeljivanja ranjenog djeteta, sjećanja su se pooolako počela vraćati.
Kao da su bila negdje zaključana a ja sam tim procesom otključala Pandorinu kutiju.

Sjećanja mogu doći kao slike ali i kao osjećaji. Sa slikama imam problem ali ne i s osjećajima. Njih se sjećam vrlo jasno. Uz pomoć njih se sjetim događaja, situacija, ljudi, iskustva...

Zanimljivo je i to da sam u radu s ranjenim djetetom u početku uvijek imala ovu istu sliku, zahvaljujući fotografiji koja je napravljena. No, s vremenom sam se počela sjećati sebe mlađu pa čak i događaja s 1,5 godine u kojem sam osjetila jaki strah. Toliko sam ga detaljno i jasno opisala kao da sam bila tamo.

Podsvjesni dio uma nas čuva od traumatskih iskustava no u tom dijelu je bilo više ljepših životnih događaja nego li ružnih, ali je sve ostalo potisnuto.

U radu s ranjenim djetetom, čistite ružno a ostaju divna sjećanja na djetinjstvo.

Kako mi se bliži rođendan a ja volim poklanjati kada je moj dan pa sam odlučila pokloniti vam sjećanja na djetinjstvo.

Ponovno ću održati edukaciju Ranjeno dijete s 2 susreta ali vam uz nju pokloniti čitavu prošlu edukaciju od 5 susreta i to sve za cijenu od 77 e. Prijašnja edukacija od 5 susreta je bila po cijeni od 177 e.

Svakako vam se isplati poraditi na ranama djetinjstva i otključati sjećanja.
Moram napomenuti da ipak veći dio posla morate odraditi sami ali ću vas drage volje naučiti KAKO.

Svi detalji su na linku u komentaru.
A ja vam od srca želim MIRan dan!

14/11/2025

Tijekom vladavine Olivera Cromwella, lorda protektora Engleske, jedan je mladi vojnik bio osuđen na smrt.
Vojnikova je zaručnica preklinjala Cromwella da poštedi život njezinog ljubljenog mladića, ali on se nije obazirao na njezin vapaj.
Mladića su trebali pogubiti u trenutku kada se oglasi zvono.
Zvonar je uporno povlačio uže vezano za zvono na tornju, ali zvono se nije oglašavalo. Nikome nije bilo jasno što se događa.
Naime, vojnikova se zaručnica popela na zvonik i ondje obgrlila njihalo kako ne bi udaralo o zvono.
Svaki put kada je zvonar povukao uže, ona je svojim tijelom udarala o zvono.
Uspjela je sići iz zvonika sva onako izudarana i krvava. Stala je pred Cromwella i još jednom zavapila da poštedi život njezina zaručnika.
Pred tim prizorom, Cromwell se smilovao vojniku i poštedio njegov život.
Pjesnik je na divan način opjevao taj događaj:
Pored njegovih je nogu ona sva izranjena i okrvavljena podigla svoje milo mlado lice pogledavši ga s takvim bolnim vapajem u očima da mu se srce u tren smekša te reče: „Odlazi, tvoj će zaručnik živjeti jer večeras se zvono oglasilo nije.“

13/11/2025

Moj ADHD ide svakodnevno u nekom smjeru poboljšanja. Realno, nitko od vas ga ne bi ni skužio, toliko sam "napredovala" od mladosti do sada.

No, ipak...s jednim se borim svakodnevno.
Krenem nešto raditi i MOOORAMMM usput još i ovo i ovo i ovo.
Sve mi je nešto usput čak i kad mi nije.

Zbog toga izgubim vrijeme i ponekad kasnim.

Nema tog posla koji ja radim a da mi barem 3, 4 posla nisu usput za odraditi.

E sad, pitam ja vas drage žene, jel' to do ženskog mozga koji ima mogućnost multitaskinga pa sam zbog toga takva???
Ili je to ipak dio ADHD-a na kojem još moram poraditi.
Ili oboje 🤷‍♀️

S druge strane, zato što mi je sve usput, stignem tijekom dana puno toga napraviti. Čak se i sebi ludim kad sam sve to napravila.
Ne umaram se zbog toga i ne izgubim iz fokusa ono što sam radila.

Drage žene, zanima me kako je u vašim glavama i imate li isti ili slični problem.

S duhovne strane znam da je važno držati fokus na jednom i odraditi to jedno pa onda sljedeće.

Pošto sam proučavala razvoj mozga, pouzdano znam da su to programi djelovanja mozga kod nekih ljudi i ne mogu svi jedno po jedno.
Dok postoje oni kojima je jedno po jedno sasvim prirodno, postojimo i mi koji mogu istovremeno više aktivnosti odjednom bez gubitka fokusa na bitno.

I da, još nešto!
Na radnom stolu imam po nekoliko papirića s popisom svega što trebam napraviti, po mogućnosti sad i odmah.
Naučila sam da ne moram baš sad ali tijekom dana bi bilo poželjno.
Volim osjećaj kada nema na papiru baš ništa ali se to rijetko kada dogodi jer iznova nadopunjujem.

Eto, molim vas javite kako je u vašim glavama da se utješim kako nisam jedina 🤯

Želim vam MIRan dan!