05/01/2026
Na ovoj slici vidite dječaka koji “sjedi”.
Ali istina je - on ne sjedi.
Njega se drži da ne padne.
On ne drži svoje tijelo. Ne zato što ne želi - nego zato što ne može. Njegov mozak ne šalje jasne signale mišićima trupa, ravnoteže i kontrole položaja. I zato njegovo tijelo “bježi” u stranu, glava mu pada, ruke ne traže oslonac, a cijela energija odlazi samo na jedno - da ne padne.
Zdravo dijete sjedi i igra se.
Ovo dijete sjedi i bori se.
Svaki njegov “mir” je zapravo napor.
Svaki njegov “sjedim” je zapravo terapija.
A onda dođe sustav i kaže:
- Ne ispunjava uvjete.
- Nema pravo.
- Odbijeno.
Odbijeno oslobođenje od cestarine iako kilometre vozimo samo zato što u našem gradu nema terapija.
Odbijeno razumijevanje.
Odbijena realnost.
Jer na papiru piše šifra, ali na papiru ne piše da se dijete ne može samo uspraviti.
Na papiru ne piše da mu tijelo ne sluša mozak.
Na papiru ne piše da roditelji nose i dijete i torbe i kolica i strah i nadu - svaki dan.
Pričamo o inkluziji, a djeca se isključuju već na prvoj stepenici.
Pričamo o pravima, a roditelji mole za osnovno.
Pričamo o podršci, a dobijemo zid.
Ovo nije traženje povlastica.
Ovo je traženje prilike da dijete dobije šansu.
Jer dok sustav broji pravilnike - mi brojimo terapije, kilometre, suze i male pomake koji su za nas ogromni.
I nećemo šutjeti.
Jer ovo dijete zaslužuje više od odbijenice.
Zaslužuje šansu da jednog dana stvarno sam sjedne.
Zlatko Gjorev
HR8524020063210222907
Opis placanja: donacije za ljecenje Luke
LUKA Journey
